NJ 8. III. SZ: EU KANDIDATI

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 8. III. 1999. Na istoku Europe jača strah "Njemački kancelar i njegov ministar vanjskih poslova sami su obavili čitav posao. Danas svaki mjerodavni političar u Pragu, Varšavi i u drugim metropolama srednje i istočne Europe može usred noći odrecitirati sljedeće: EU bit će proširena ali se prethodno još mora brzo reformirati. Manje vizija, više konkretnih poteza, obećali su svojim sugovornicima s 'bliskog Istoka' Gerhard Schroeder i Joschka Fischer. Određivanje roka proširenja EU prije završetka reforme bio bi pak vizionarski potez. Poljaci, Česi, Estonci i ostali kandidati polako uviđaju koliko vizionarski. Natezanje oko Agende 2000 izaziva nervozu u redovima EUropljana dok među kandidatima za EU zacijelo izaziva upravo paniku. Sve je veći broj nagovještaja da na sastanku na vrhu EU, zakazanom 24. i 25. u Berlinu, neće biti pokrenuta velika reforma EU za nadolazeće tisućljeće već da će u najboljem slučaju biti postignut tek kompromis o štednji. EU će preživjeti i to ali kandidati za pristup mogli bi se privremeno suočiti sa spoznajom da moraju ostati izvan EU. Psihološki učinak te poruke bio bi koban. Češki predsjednik Vaclav Havel već je upozorio da valja izbjeći 'dobro poznatu političku strategiju otezanja'. Europska unija 'bojat će se novih članica, otezat će', smatra Havel. Po njegovim će se riječima članice EU 'ravnati po načelu da se stare članice već dobro poznaju, da su zajedno već desetljećima dok su nove demokracije velike nepoznanice'. Desetljeće nakon pada Željeznog zastora istočni Europljani strahuju da će ih oni na zapadu ostaviti na cjedilu. Naravno, kandidati za pristup moraju i sami obaviti još puno posla prije no što postanu spremni za EU. U tom pogledu proširenje NATO-a za Poljsku, Češku i Mađarsku ne može funkcionirati kao model. Nitko ne tvrdi ozbiljno da su oružane snage te tri zemlje već potpuno spremne za pristupanje zapadnom obrambenom savezu, ali ta činjenice istodobno ne dovodi u pitanje funkcioniranje NATO-a. Osim toga, zanemarimo li razne operacije na Balkanu, u dogledno vrijeme ne treba očekivti krizu ozbiljnijih razmjera. U EU je pak situacija uvijek ozbiljna. Sama je Poljska sa svojih 40 milijuna stanovnika dovoljno velika da loše pripremljenim pristupom izbaci EU iz ravnoteže. U studenom prošle godine EU je podijelila ocjene o stupnju napredovanja priprema šest zemalja-kandidata iz prve (Poljska, Češka, Mađarska, Slovenija, Estonija i Cipar) i druge skupine (Rumujska, Bugarska, Slovačka, Letonija i Litva). Tom je prigodom nekadašnjim uzornim učenicima Slovencima i Česima poručeno da je njihovo prebacivanje u viši razred ugroženo zbog otezanja prilagodbe zakonima EU. Pohvala i pokuda trebala bi odvratiti šest zemalja-kandidata, s kojima su već započeti pregovori, od počivanja na lovorikama postignutog. Ostalih pet zemalja- kandidata, koje još moraju čekati, trebale bi pak biti potaknute da ipak ne popuste u svom zalaganju. No, nekim zemljama iz druge skupine to sve teže pada. Bugarski premijer Ivan Kostov nedavno se požalio da EU dosad nije učinila gotovo ništa kako bi pomogla njegovoj zemlji da pristupi EU. Ne pozove li EU Bugarsku na pregovore o pristupu najkasnije do 2001., Sofija će integraciju možda početi tretirati kao temu drugog reda. Slovaci su također razočarani: Bruxelles je dosad nagradio izbornu smjenu autoritarnog premijera Vladimira Mečiara tek prijaznim tapšanjem po ramenima. EU sigurno ima pravo zahtijevati rezultate budući da kroz neku vrstu Marshallova plana namjerava za reformske zemlje izdvojiti oko 150 milijarda maraka. No, EU mora kandidatima osim novca ponuditi i jasnu perspektivu. Pritom nije riječ samo o žongliranju godinama od 2001. do 2010. Kandidati moraju shvatiti da se i Europska unija priprema za proširenje. Summit u Berlinu mogao bi biti odgovarajuća prilika", smatra Daniel Broessler.