Po riječima Hrvoja Kekeza s Hrvatskog instituta za povijest selo Čuntić jedno je od najstarijih naselja na središnjem prostoru današnje Banovine. Po prvi put se spominje 1211. pod imenom Čultić (Chvltych) i to kao posjed koji je tadašnji ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. darovao novoosnovanom cistercitskom samostanu u Topuskom. Unatoč tome, kako napominje Kekez, današnje naselje Čuntić vrlo je vjerojatno postojalo i ranije te je bilo sastavni dio vlastelinstva hrvatskog hercega u Gori, od kojega je dijelove kralj Andrija II. darovao topuskim cistercitima.
Zdravko Dizdar, povjesničar s HIP-a, govorio je o "Stradanju župe Hrvatski Čuntić tijekom Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća (1941.-1945.)". Po njegovim riječima župa Hrvatski Čuntić pretrpjela je tijekom Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća ogromna ljudska i materijalna stradanja. Život je izgubilo 352 Hrvata župljana ili 20 posto od ukupnog broja vjernika, dok su bili uništeni ili oštećeni mnogi kulturno-povijesni, stambeni i gospodarski objekti, te pokretna imovina.
"Uglavnom su stradali zbog svoga hrvatskog domoljublja i kršćanske vjere, te mržnje počinitelja tih zločina, bez suda i nakon završetka rata. Kako su to u najvećem broju bili mladi, neoženjeni ljudi, onda se može vidjeti koliki je to bio biološki nanadoknadivi gubitak za tu župu u kojoj se broj Hrvata od tada stalno smanjivao. Sve se to uklapalo u dugotrajne planove velikosrpske politike da Hrvati s toga područja, koje se vidjelo kao dio Velike Srbije, moraju nestati, a što su nastojali provesti i tijekom Domovinskog rata", rekao je Dizdar.
Župu Čuntić, sedam kilometara južno od Petrinje u dolini rijeke Petrinjčice, u srcu Zrinske gore, čine četiri hrvatska sela - Hrvatski Čuntić, Prnjavor Čuntićki, Kraljevčani i Dragotinci, koji se nalaze u okruženju 19 srpskih sela.
O "Velikosrpskoj agresiji na Hrvatski Čuntić i naselja Zrinske gore 1991." govorio je Jakša Raguž, povjesničar s HIP-a. Po njegovim riječima svojim zemljopisnim položajem bili su glavna brana srpskim pobunjenicima i JNA u prodoru prema Kupi, zamišljenoj sjevernoj granici Velike Srbije. Stoga su se među prvima našla na udaru agresora. Za njihovu obranu MUP je 1991. ustanovio dvije policijske postaje, u Kraljevčanima i Dragotincima. Kako snage lokalnih pobunjenih Srba nisu bile dostatne da skrše otpor branitelja, 15. srpnja 1991. se u napad na te dvije policijske postaje uključila i tenkovska postrojba JNA pod zapovjedništvom potpukovnika Stanka Letića. Bio je to prvi slučaj u Domovinskom ratu da je JNA izravno napala neki hrvatski obrambeni položaj, rekao je Raguž. Nakon povlačenja branitelja srpski pobunjenici su ovladali s ta četiri sela, a time i cijelom Zrinskom gorom. Uslijedilo je nasilje nad preostalim hrvatskim stanovništvom. Ubijeno je oko 15 civila, uglavnom staraca, koji su, nakon evakuacije glavnine žitelja, ostali u selima. Sela su opljačkana i uništena, kao i župna crkva i franjevački samostan sv. Antuna, rekao je Raguž.
Na skupu je podastrijeto 15 referata o povijesti toga kraja od 13. stoljeća do Domovinskog rata koji će biti objavljeni u zborniku.
Na završetku skupa sisački biskup Vlado Košić vodio je misu u crkvi sv. Antuna u Hrvatskom Čuntiću.