Dvodnevni je međunarodni znanstveni skup organiziran u povodu 550 godina od krunidbe posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, a središnja tema mu je upravo slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva.
Ocjenjujući kako je taj događaj kao i dolazak Osmanskog Carstva na Balkan ostavio vrlo snažan pečat na povijest Bosne i Hercegovine i Hrvatske, organizatori su procijenili kao postoji potreba za dodatnim analiziranjem te teme, bez obzira na činjenicu da je ona i do sada bila predmetom interesa i hrvatske i bosansko-hercegovačke historiografije.
Sedamnaest sudionika s Hrvatskog instituta za povijest, Zavoda za povijesne znanosti HAZU, filozofskih fakulteta u Zagrebu i Sarajevu, Instituta za povijest Akademije znanosti Madžarske te Istorijskog instituta iz Beograda pozvani su u svojim radovima analizirati unutarnjopolitičke prilike koje su prethodile i pridonijele nestanku Bosanskog Kraljevstva, međunarodne okolnosti, tadašnje odnose između političkih čimbenika u regiji kao i samu vladavinu Stjepana Tomaševića kroz društvene i gospodarske prilike u Bosni XV. stoljeća.
Emir Filipović s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Sarajevu, tako je analizirao neka gledišta historiografije o padu srednjovjekovne bosanske države 1463., s posebnim osvrtom na teze starijih povjesničara o tome da je Bosna pala bez značajnijeg otpora. Pri tom je predstavio rezultate novijih istraživanja koja nude drukčiju sliku događaja.
U radu Dine Mujadževića s Hrvatskog instituta za povijest analiziran je pad Bosne 1463. po osmanskim narativnim izvorima koji predstavljaju značajan, no premalo istražen skup izvora o tom događaju.
Rad Zdenke Janeković-Römer sa Zavoda za povijesne znanosti HAZU usredotočen je pak na kraj srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva kako je opisan u dubrovačkim izvorima. U dostupnim zapisnicima i diplomatskim uputama iz XV. stoljeća sadržane su reakcije na bosanske događaje u realnom vremenu. U zapisnicima se može pratiti nastojanje bosanskog kralja da organizira obranu, njegovo kretanje unutar Bosne, poslanstvo u Dubrovnik, reakcije bosanskog plemstva, međunarodna poziciju Bosne te obrambene pripreme i živa diplomatska aktivnost Dubrovčana koji su i sami bili ugroženi.
Povjesničar Borislav Grgin s Filozofskog fakulteta u Zagrebu u svom je radu prikazao kompleksne odnose na južnim granicama Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva za vrijeme vladavine Stjepana Tomaševića u Bosni. Pri tom je posebice analizirao politiku ugarsko-hrvatskog kralja Matijaša Korvina prema Bosni.
Rad Roberta Holjevca s Hrvatskog instituta za povijest ponudio je novi ostvrt na osmansko-islamsku ekspanziju na Balkan u svjetlu povijesnih izvora poput izvještaja hrvatskog dominikanca Ivana Stojkovića tijekom njegova boravka u Carigradu prije pada toga grada pod Osmanlije.
Rad Jakše Raguža s Hrvatskog instituta za povijest na zanimljiv način ističe kako je posljednji bosanski kralj i više od 550 godina nakon smrti predmetom unutarnjih političkih prijepora u sadašnjoj BiH, baš kao što je to sam nerijetko bio za života.
"Vidljivo je to još od iskapanja Tomaševićevih posmrtnih ostataka 1888. godine, koje je provedeno u svrhu simboličkog dokazivanja kontinuiteta vladanja katoličkih vladara nad Bosnom - Habsburgovaca nakon Kotromanića, pa sve do posljednjeg rata 1991.-1995. kad ostaci kralja postaju važan simbol koji koriste i prisvajaju sve tri zaraćene strane", stoji u Raguževu radu.