Dokazi izvedeni tijekom ovog postupka pokazuju izvan razumne sumnje da su generali Gotovina, Čermak i Markač zakonski odgovorni za zločine nad srpskim civilima, poručio je tužitelj Alan Tieger u završnim riječima.
"Ovdje nitko ne tvrdi da je Hrvatska imala plan ili politiku da nekoga protjera - to su bili pripadnici udruženog zločinačkog pothvata", poručio je tužitelj Tieger dodajući da nitko pri tom ne spori da su u ratu patili i hrvatski civili. Tieger je pri tom priznao kako je u operaciji Oluji koja je započela 4. kolovoza 1995. hrvatska vojska počela operaciju čiji je cilj bio vraćanje teritorija koji je bio pod kontrolom Srba od 91.
Nije sporna namjera oslobađanja nego namjera da se politički vrh okoristi tom okolnošću da eleminira srpsko stanovništva krajine, poručio je Tieger.
On je ustvrdio da su tužiteljski dokazi pokazali da su gradovi i sela među kojima su i Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac neselektivno granatirani i da dokazi pokazuju da su svi koji su bili izloženi napadima shvatili da se radilo o napadima na civile. Zapovijed za neselektivno granatiranje gradova i sela, pak, rezultat je sastanka tadašnjeg vrhovnog zapovjednika Franje Tuđmana i njegovih suradnika među kojima su bili i ministar obrane Gojko Šušak, generali Gotovina i Markač na kojem se govorilo o važnosti da se civile natjera u bijeg, tvrde tužitelji. Na Brijunima 31. srpnja 1995. osmišljen je plan koji je kombinirao neselektivne topničke napade na srpsko stanovništvo te metode psihološkog pritiska kako bi se osigurao odlazak svog stanovništva, poručilo je tužiteljstvo.
Tieger je poručio i da je tužiteljstvo, koje je u postupak uvelo tzv. predsjedničke transkripte, dokazalo da je vrhovni zapovjednik bio osoba koja zastupa ideju da previše Srba predstavlja opasnost, kao i da je dokazano da su se poduzimali koraci koji su onemogućavali njihov povratak. Bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith je sam smatrao hrvatski vrh odgovornim za teške i sustavne zločine koji su se odvijali, po njemu, uz prešutnu suglasnost predsjednika Franje Tuđmana i njegovih suradnika, kazao je Tieger.
Tužiteljstvo smatra da je dokazalo postojanje udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio tijekom i nakon Oluje prisilno i trajno ukloniti srpsko stanovništvo s okupiranih područja u Hrvatskoj, kao i sudjelovanje optuženih u tom pothvatu.
Dokazi pokazuju i da je u državnom vrhu postojala svijest o posljedicama propusta u sprječavanju i kažnjavanju zločina, kazao je Tieger.
Tužiteljica Katrina Gustafson ustvrdila je da je dokazano da je general Gotovina imao efektivnu kontrolu nad svojim snagama kao i da je propustio poduzeti razumne i odgovarajuće mjere kako bi osigurao disciplinu, spriječio zločine i kaznio počinitelje.
Ovlasti generala Čermaka bile su daleko veće od onih koje su formalno pripadale zapovjedniku Zbornog mjesta Knin i one su proizlazile
iz toga što je bio jedna od osoba od velikog povjerenja tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana, kazao je u nastavku završnih riječi tužitelja Ryan Carrier.
Sa svoje pozicije osigurao je etničko čišćenje Srba jer je osiguravao da se zločini ne kažnjavaju, a omogućio je i promjenu demografske strukture omogućavanjem doseljavanja Hrvata, kazao je Carrier.
Uz to, opstruirao je međunarodnu zajednicu i sudjelovao u prikrivanju zločina. Srž njegove odgovornosti jest da nije poduzeo nikakve korake vezano uz zločine o kojima su ga obavijestili pripadnici međunarodne zajednice.
Tužiteljica Prashanthi Mahindaratne, koja je obrazlagala odgovornost Mladena Markača, kazala je kako njegovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu podupiru brijunski transkripti. Markač je osobno bio prisutan na terenu u vrijeme ili neposredno nakon počinjenih zločina i sudjelovao je u njihovu prikrivanju. On je imao efektivnu kontrolu nad svojim snagama, ali ih nije kažnjavao za zločine, rekla je.