Branitelj generala Gotovine Luka Mišetić poručio je da su tužitelji umjesto dokaza na suđenju ponudili razne teorije zavjere od udruženog zločinačkog pothvata do progona lokalnog srpskog stanovništva neselektivnim granatiranjem a da je istina na strani njegova branjenika. Obrana generala Gotovine poručila je da bi se, kad bi tvrdnje tužiteljstva bile točne radilo o zavjeri stoljeća, "djelu đavolskog genija", zločinačkoj politici koja se prožimala s politikom hrvatske države a koja za sobom nije ostavila ni traga.
"11 godina nakon Oluje tužitelji su vidjeli etničko čišćenje neselektivnim granatiranjem koje nitko drugi nije", rekao je Mišetić dodajući da su po tužiteljima Hrvati to učinili na način da to nitko nije vidio. Nijedan srpski civil nije rekao ni medijima, ni humanitarnim organizacijama da je pobjegao zbog granatiranja, kazao je Mišetić upućujući sudsko vijeće na slučaj Sarajeva u kojem su civili svoj odlazak vezivali uz granatiranje grada.
Vođa hrvatskih Srba Mile Martić je pak kao razlog za evakuaciju srpskog stanovništva naveo prijetnju od okruženja ali ne i granatiranje, a general Mile Mrkšić je pak objasnio evakuaciju potrebom da se civili ne nađu u okruženju. Ni on nije primijetio etničko čišćenje, kazao je Mišetić.
General Mrkšić je pak posvjedočio da je mislio da su topnički napadi laserski vođeni, a pripadnici UN-a također nisu u svojim istragama utvrdili da je granatiranjem etnički očišćeno područje oslobođeno Olujom, kao ni tadašnji američki veleposlanik Peter Galbraith.
Glavni tajnik UN-a pak u svom izvješću Vijeću sigurnosti koncem kolovoza 1995. nije spominjao etničko čišćenje granatiranjem.
Tužitelji su generalu Gotovini pripisali odgovornosti koje on nije imao, poručila je njegova obrana a po tužiteljima je sve dobro što je Gotovina učinio da bi spriječio zločine - bilo lažno.
General Gotovina bio je odgovoran za 30 tisuća vojnika, dvije bojišnice u Hrvatskoj i BiH i izvedeni dokazi pokazuju da je učinio sve što je mogao da održi profesionalnu razinu u svojim snagama, rekao je njegov drugi odvjetnik Payam Akhavan poručujući da se iz vala zločina ne može izvući zaključak da je postojala politika progona, kao ni da je postojala politika nečinjenja koju tužiteljstvo opisuje kroz udruženi zločinački pothvat, a koji pak, istaknuo je, tužiteljstvo temelji samo na osnovi tzv. brijunskog transkripta od 31. srpnja 1995. na kojem je dogovoren početak Oluje.
On je poručio da bi osudom generala Gotovine za granatiranje na temelju podnesenih dokaza sudsko vijeće otvorilo mogućnost krivnje svakog drugog zapovjednika u svijetu za regularnu upotrebu topništva.
Akhavan je kazao sucima da je general Gotovina nepravedno proveo pet godina u pritvoru.
On je hrabar i častan vojnik, kazao je, i svijet i sud duguju mu zahvalnost zbog pobjede nad onima koji su proveli etničko čišćenje i genocid.
"Pravda zahtijeva da ga se proglasi nevinim", kazao je Akhavan.
Gotovinin branitelj Gregory Kehoe kazao je da je Gotovina vojnik i domoljub koji je sa svojim snagama časno i pod teškim uvjetima radio na uspostavi demokratskog poretka u svojoj zemlji.
"Kada vijeće prouči dokaze utvrdit će da je njegovo postupanje bilo časno, ispravno i pravično...i zato je prava stvar koju možete učiniti osloboditi ga krivnje i poslati ga kući - njegovoj obitelji", kazao je Kehoe.
Branitelj generala Čermaka Steven Kay u svom je dokaznom postupku izvodio dokaze koji pokazuju da je Čermakov jedini posao bila je normalizacija stanja u Kninu i da bivši zapovjednik Zbornog mjesta Knin nije imao ovlasti svemoćnog vojnog upravitelja koje mu pripisuje haaško tužiteljstvo.
Čermak je imenovan kako bi osigurao normalizaciju života u Kninu i kako bi pomogao međunarodnim predstavnicima u tom gradu, rekao je Kay u završnim riječima poručivši da su dokazi pokazali da je to bio kratkoročni posao koji se nije obavljao unutar postojeće vojne hijerarhije i da Čermak nije bio odgovoran za vojsku i policiju.
Tvrdnje tužitelja da je dopuštao atmosferu nekažnjivosti i da je dopustio da se zločini dogode povlače i pitanje što je Čermak zapravo tada radio, kazao je Kay odgovarajući odmah da je Čermak i javno i privatno osuđivao zločine.
"Je li to ponašanje pripadnika udruženog zločinačkog pothvata?", pitao je Kay.
"On je osoba koja je bila u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu i nije učinila ništa loše", rekao je Kay koji je optužio svjedoke tužiteljstva da su modificirali opis Čermakove uloge tijekom Oluje.
Branitelj generala Čermaka Steven Kay poručio je da je Čermak došao u Knin s jasnom misijom koju je pokušao obaviti bez ikakve namjere da počini neko kazneno djelo. Njegova uloga nije bila dobro definirana ali je on učinio najbolje što je mogao, rekao je Kay pozivajući vijeće da ga oslobodi krivnje.
Obrana generala Mladena Markača tijekom suđenja je izvodila dokaze kojima je dokazivala da jedinice specijalne policije nisu sudjelovale u zločinima te da Markač nije počinio nikakve propuste i da je na svim sastancima isticao potrebu poštivanja međunarodnog ratnog prava, osobito u odnosu na srpske civile koje su specijalci zaticali u selima i zaseocima na oslobođenome području.
"Tužitelj nije uspio dokazati vezu između počinjenih djela i propusta zapovjednika", rekao je njegov branitelj Tomislav Kuzmanović.
Tužitelji tvrde da je sudjelovao u prikrivanju zločina u Gruborima, a dokazi pokazuju da su do Markača samo dolazila izvješća o vođenju oružanih borbi u Gruborima, rekao je Kuzmanović.
Markač nije propustio poduzeti potrebne mjere za progon počinitelja u Gruborima jer su dokazi pokazali da su takvi koraci bili u nadležnosti kriminalističke a ne specijalne policije, poručila je njegova obrana sumirajući dokaze koje je izvela tijekom suđenja.
Obrana je u završnim je riječima poručila da su tužitelji u završnom podnesku bez navođenja ikakvih dokaza po prvi puta sugerirali da je Markač naredio progon, a u Gruborima ubojstvo, da je znao da njegove snage čine zločine nad srpskim stanovništvom, kao i da je bio prisutan dok su zločini počinjeni, a da za to nisu tijekom suđenja izveli nikakve dokaze.
Branitelj generala Markača Goran Mikuličić rekao je kako je Markač časna osoba koja je najbolje godine svog života provela s jednim ciljem a to je obrana domovine i njezine demokracije.
"Tužiteljstvo nije izvan razumne sumnje dokazalo njegovu krivnju i zato ga treba osloboditi i vratiti u njegovo okruženje i njegovu obitelj u Zagreb", rekao je Mikuličić.
On je pozvao vijeće i da ne primijeni doktrinu udruženog zločinačkog pothvata koja ne izvire iz međunarodnog običajnog prava i omogućava osudu jedne osobe za zločin druge osobe bez da prva osoba zna da je zločin počinjen.
Na kraju je Mikuličić poručio vijeću da je moralno i pravno upitno uvrštavanje mrtvih osoba, koje se nemaju mogućnosti braniti a čiju je kaznenu odgovornost tužitelj na taj način prejudicirao, u članove udruženog zločinačkog pothvata, podsjećajući da je to učinjeno bivšem predsjedniku Franji Tuđmanu i njegovim najbližim suradnicima Gojku Šušku, Zvonimiru Červenku i Janku Bobetku.
Slično vrijedi i za žive osobe među kojima su Ivan Jarnjak, Mirko Norac, Miljenko Crnjac, Rahim Ademi, kao i Jure Radić, Mato Laušić, Joško Morić koji su pozvani kao svjedoci u Haag a kojima je također uskraćeno pravo na odgovor, a etiketirani su kao supočinitelji u zločinačkom pothvatu.