Koncept proširenog udruženog zločinačkog pothvata omogućava da se optužena osoba proglasi krivom za zločine koje je počinila druga osoba ukoliko su počinjene u okviru zajedničkog plana čak i u odsutnosti dokaza da je optužena osoba namjeravala te zločine počiniti, ali je mogla pretpostaviti da će se oni dogoditi. Taj se koncept pojavio prvi puta u presudi Žalbenoga vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u predmetu "Tadić" 1999., nakon što prvostupanjsko vijeće nije bosanskog Srbina Duška Tadića proglasilo krivim za ubojstva muslimanskih civila pokraj Prijedora koje su počinile srpske paravojne snage. Žalbeno vijeće ICTY-ija 2003. odlučilo je da je UZP utemeljen u međunarodnom običajnom pravu i da je obuhvaćen statutom iako ga Statut ICTY-ja ne spominje izravno.
Stručnjaci kritiziraju koncept zbog dva osnovna razloga - prvi da krši pravna načela jer proglašava optuženog krivim za djelo koje nije sam počinio i nije namjeravao počiniti a drugi je razlog da se ne temelji na međunarodnom običajnom pravu. Kritike su proširene na to da Haaški sud takve osobe tretira ne kao suučesnike nego glavne počinitelje zločina. Njegovi pak pobornici tvrde da koncept omogućava progon arhitekata teških zločina koji bi inače umaknuli odgovornosti.
"Doktrina UZP-a u cijelosti je nepotrebni čak i opasni pokušaj da se opiše oblik odgovornosti koji nije predviđen statutima današnjih međunarodnih sudova a posebno ne statutima ICTY i ICTR iako su ga uvela i primijenila Žalbena vijeća oba suda. Ta tvorevina još uvijek ima potencijal kršenja dijela temeljnih prava da ne budete proglašeni krivim za djela koja nisu predviđena zakonom (nullun crimen, nulla poena, sine lege) Taj potencijalni rizik nažalost je ostvaren prvi puta pred sudom za Sierra Leone", kaže u svojoj analizi objavljenoj na blogu Suda za Kambodžu jedan od uglednih bivših sudaca Haaškoga suda Nijemac Wolfgang Schomburg koji nije jedini sudac ICTY-ija koji se u međuvremenu distancirao od tog koncepta.
Statut Stalnoga kaznenog suda (ICC) nije, nakon vođenih rasprava, na kraju uključio taj koncept u tekst Rimskoga sporazuma već je dao prednost i prihvatio postojeći koncept suučesništva po kojem se osobu može proglasiti odgovornom samo ako je imala kontrolu odnosno moć ili utjecaj na počinjenje zločina što je teži standard dokazivanja saznanja o zločinu i namjere. Njihovo objašnjenje bilo je da nemaju namjeru stvarati nove zakone ili novu formu kaznene odgovornosti - objašnjenje upravo suprotno onome Žalbenoga vijeća ICTY-ja u slučaju Tadić koje je 1999. godine i uvelo UZP tvrdeći da je utemeljen u međunarodnom običajnom pravu.
Udarac teoriji proširenog udruženog zločinačkog pothvata prije manje od godinu dana zadao je i Sud za Kambodžu. Peteročlano sudsko vijeće izvanrednog suda za Kambodžu odbacilo je prošireni udruženi zločinački pothvat koji se naziva i treći oblik UZP-a tvrdeći da se on ne temelji na međunarodnom običajnom pravu iz vremena nakon Drugog svjetskog rata za koje je sud nadležan. "Načelo legalnosti traži od ECCC-a da se suzdrži od oslanjanja na prošireni udruženi zločinački pothvat u svojem djelovanju", zapisao je taj sud. Isto stajalište u međuvremenu su iznijela i predraspravna vijeća Stalnog kaznenog suda u nekoliko predmeta.
Treći oblik UZP-a omogućava da se optužena osoba proglasi krivom za zločine koje je počinila druga osoba ukoliko su počinjene u okviru udruženog zločinačkog pothvata čak i u odsutnosti dokaza da je optužena osoba namjeravala te zločine počiniti. U nekim nacionalnim zakonodavstvima tome odgovara koncept "zajedničkog cilja".
Kritičari koncepta UZP-a (na engleskom Joint ciriminal enterperise-JCE) narugali su mu se tvrdeći da kratica JCE znači "just convict everyone" - u prijevodu - naprosto osudi sve.
U optužnici ICTY-a hrvatski generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak terete se da su najkasnije od srpnja do 30. rujna 1995. zajedno s drugim osobama sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu sa zajedničkom namjerom nasilnog trajnog uklanjanja srpskog stanovništva s okupiranih područja Hrvatske tzv. RSK. Osim toga tužiteljstvo alternativno smatra i da su mogli predvidjeti da su kaznena djela ubojstva, nehumanih djela i okrutnog postupanja moguća posljedica počinjenja pothvata. U udruženi zločinački pothvat tužitelji su uvrstili prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška, načelnika Glavnog stožera HV-a Janka Bobetka, te Zvonimira Červenka, koji je 17. srpnja 1995. godine zamijenio Bobetka na funkciji načelnika Glavnog stožera. Tužiteljstvo smatra da su trojica generala propustila spriječiti zločine i kazniti počinitelje.