Marčinkova knjiga počinje napisom o Majci Božjoj Bistričkoj, završava molitvom Kraljici mira, a između toga je niz tekstova u kojima opisuje povijest crkava posvećenih Majci Mariji i drugim velikanima kršćanske vjere te govori o povijesti znamenitih mjesta, sela, gradova, otoka, pokrajina, sjevera i juga hrvatske zemlje, rekao je teolog Adalbert Rebić.
Putujući Hrvatskom autor upozorava na mnoga mjesta bremenita kulturnim značajem i bogata ljepotom krajolika, ustvrdio je Rebić, dodavši kako on vješto opisuje svijet oko sebe, ne zaboravljajući pritom znamenite ljude iz hrvatske povijesti.
Marčinko piše izvrsnim hrvatskim jezikom, bira riječi i stvara nove, što je osobito važno u vrijeme kada se guše, zaboravljaju i zanemaruju mnoge hrvatske riječi, ocijenio je Rebić.
Akademik Mislav Ježić rekao je kako je Marčinko uvijek bio drag i povučen, vrlo topao čovjek "koji je u sebi imao produhovljenost koju se može osjetiti u njegovim tekstovima", a hodočastio je cijelom Hrvatskom iz ljubavi prema domovini i zbog vjere.
Kroz njegov rad osjeća se dio hrvatske sudbine, prošao je Križni put i u vrijeme komunističke vladavine više je puta robijao, istaknuo je Ježić.
Nedjeljko Pintarić, ravnatelj Glasa Koncila, izdavača te knjige, ustvrdio je kako je Marčinko zadužio mnoge iskrenim bogoljubljem, domoljubljem i čovjekoljubljem, podsjetivši da je, kako bi sačuvao svoj identitet, nerijetko morao pisati pod pseudonimom, a neki od njih bili su Tomislav Heres, Tin Slavić, Matko Maronić, M. Mar.
Pintarić je govorio o biblioteci Glasa Koncila "Hrvatska katolička baština XX. stoljeća" koja je posvećena ljudima poput Marčinka, odnosno onima koji su u vrijeme različitih režima bili marginalizirani i nisu mogli prenositi svoja uvjerenja drugima. U proteklih nekoliko godina u toj biblioteci objavljeno je 15 knjiga, dodao je.
Mato Marčinko (1925., Hrastovica kod Petrinje - 2010., Zagreb) pisao je povijesne, putopisne i esejističke članke u mnogim časopisima. Na kraju Drugog svjetskog rata upisao je Pravni fakultet, no završava ga tek 1952. jer mu je nakon Križnog puta zabranjen nastavak studija. Nekoliko je puta bio u zatvoru zbog svojih radova, među ostalim, 1972. u Staroj Gradiški zbog pjesme "Hrvatska molitva". Pjesme su mu prevođene na latinski, slovenski, španjolski i njemački.