Višestoljetnim djelovanjem benediktinski samostani ostavili su vidljiv trag u povijesti dubrovačkog kraja, a iz dubrovačke benediktinske zajednice proistekli su biskupi, znanstvenici, pisci i povjesničari koji su zadužili kulturu dubrovačkog kraja i naroda, rečeno je na predstavljanju zbornika.
Počeci benediktinskog redovništva na dubrovačkom području sežu u 11. stoljeće, a pošto je Napoleon 1806. okupirao i ukinuo Dubrovačku Republiku, 1808. ukinuo je i benediktinske samostane te je prije dva stoljeća prestao njihov organizirani život i rad u toj nadbiskupiji.
Tijekom 12. i 13. stoljeća benediktinske zajednice bile su sve brojnije. Na dubrovačkom području bilo je devet muških samostana za koje se zna, i još toliko ih se spominje, ali je dvojbeno jesu li postojali. Benediktinke su, ne u isto vrijeme, bile u desetak samostana. Njihovi su samostani radi sigurnosti bili unutar gradskih zidina, za razliku od muških, koji su redovito bili izvan grada.
U predstavljanju zbornika "Dubrovački benediktinci" sudjelovali su benediktinac otac Jozo Milanović i viši znanstveni suradnik i voditelj područnog centra Instituta "Ivo Pilar" u Dubrovniku dr. Vinicije Lupis, a u prigodnom programu nastupila je Klapa "Oštro".