Zakon se odnosi na vrijeme od 6. travnja 1941. godine do danas.
Za Zakon su glasali zastupnici vladajuće koalicije, zastupnici Socijalističke partije Srbije bili su protiv, dok Srpska radikalna stranka nije sudjelovala u odlučivanju.
Cilj tog Zakona je, kako je objašnjeno, ispravljanje povijesnih nepravdi, a odnosi se na osobe koje su imale prebivalište u današnjoj Republici Srbiji.
Zahtjev za rehabilitaciju može podnijeti svaka zainteresirana fizička ili pravna osoba, a pravo na podnošenje zahtjeva ne zastarijeva.
Rehabilitacija će biti primijenjena u slučajevima u kojima postoje dokazi koji mogu uvjeriti sud u istinitost postojanja ili nepostojanja neke činjenice, bez obzira na to je li oduzimanje prava bilo zasnovano na sudskoj ili administrativnoj odluci ili nije bilo utemeljeno na pravnim aktima.
Za donošenje odluka o rehabilitaciji nadležan je Okružni sud u Beogradu.
Zakonom je određeno i da će pravo na naknadu štete i pravo na povrat konfiscirane imovine rehabilitirane osobe biti uređeno posebnim zakonom, a tim budućim aktom bit će regulirano i pitanje imovine oduzete iz drugih razloga, kao što su nacionalizacija ili agrarna reforma.