Memoarske knjige "Zapisi" svjedoka Kostića, "Knjiga o Miloševiću" Borisava Jovića i "Pravila šutnje" Momira Bulatovića, tužiteljica je citirala kao dokaz da je ključne odluke u vrijeme raspada SFRJ, tijekom 1991. donosila neformalna šesteročlana skupina koju su uz Miloševića, Jovića, Kostića i Bulatovića činili i generali iz vrha JNA Veljko Kadijević i Blagoje Adžić.
Tužiteljica je sudu predočila i tablicu sastanaka "šesteročlane skupine" od travnja do listopada 1991., koja je pokazala da su oni sastajali i do dva puta tjedno, a Milošević, Jović, Kadijević i Adžić gotovo svakodnevno.
Citirajući spomenute zapise Uertz-Retzlaff je kazala kako su sve ključne odluke donošene u krugu šestorice, pri čemu je, Milošević "vukao sve konce i donosio sve kadrovske odluke".
Kostić je potvrdio da je Milošević imao "neospornu karizmu te nepodijeljen i najveći politički autoritet i utjecaj na odluke u Srbiji i Crnoj Gori", no osporio je takav njegov utjecaj izvan Srbije.
Tužiteljica se i tu poslužila Jovićevom knjigom da ospori tvrdnju o nepostojanju Miloševićeva utjecaja na Srbe u Hrvatskoj i BiH.
"Milošević je imao ambicije voditi apsolutističku kadrovsku politiku u Srbiji i izvan nje. Kako bi suzbio utjecaj Milana Babića objavio je da prekida sve odnose s tzv. RSK dok oni ne izaberu novo vodstvo", citirala je Uerzt-Retzlaff iz "Knjige o Miloševiću".
Kostić je 1991. kao predstavnik Crne Gore 1991. predsjedao "krnjim predsjedništvom" SFRJ, no pritom je kako piše Jović "bio vrlo kooperativan i lojalan Miloševiću, često na strani srpskih a ne crnogorskih interesa".
Svjedok je izrazio rezervu prema istinitosti zapisa Jovića i Bulatovića, koji je također napisao da je "Kostić imao puno više razumijevanja za Miloševića nego za njega".
Svjedokovu punu lojalnost prema optuženom, tužiteljica je dokazivala i činjenicom da je Milošević u svibnju 1992. predlagao Kostića za prvog predsjednika SRJ, iako se vodstvo Crne Gore tome protivilo.
Tijekom današnjeg iskaza pokazao se i Kostićev izraziti antagonizam prema Hrvatskoj, počevši od činjenice da se protivio zahtjevu Podgorice da se crnogorski vojnici krajem 1991. povuku s Banije, preko njegova zahtjeva da 150.000 vojnika JNA krene u deblokadu vojarni u RH, do usporedbi hrvatskih vlasti s Hitlerovim režimom i navoda o Tuđmanovoj obnovi NDH u "Zapisima".
Citiranjem njegovih intervjua i drugih izjava, tužiteljica je također pokazala da se Kostić gorljivo zalagao za podjelu BiH, inzistirajući na pravu konstitutivnih naroda na samoodređenja do odcijepljenja. "Dio BiH gdje su Hrvati u većini može se pridružiti Hrvatskoj", tvrdio je, uz ostalo, Kostić godine 1992., tražeći isto pravo i za Srbe u Hrvatskoj.
Suđenje Miloševiću optuženom za genocid u BiH i zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj i na Kosovu nastavlja se idućeg ponedjeljka, kada će ući u petu godinu svog trajanja. Najsloženiji i najvažniji haški proces počeo je 12. veljače 2002. kao prvo suđenje jednom šefu države za ratne zločine pred međunarodnim sudom.
Po duljini trajanja proces već je odavno srušio sve rekorde i njegov dovršetak u dogledno vrijeme jedan je od prioriteta strategije dovršetka rada Haškog suda.
Dokazni postupak obrane, koji je počeo 31. kolovoza 2004., trebao bi biti dovršen do kraja ožujka ili početka travnja, ukoliko se Miloševiću ne odobri zahtjev za odlazak na liječenje u Moskvu o čemu raspravno vijeće još nije odlučilo.