Branko Kostić, crnogorski član i potpredsjednik Predsjedništva SFRJ 1991/92. godine u svom je današnjem iskazu potvrdio kako su "Milošević i vodstvo Srbije u to vrijeme bez dvojbe bili za očuvanje Jugoslavije" dodajući kako je i "on živio za to, te ni danas ne može prežaliti što smo je izgubili".
Na početku izvođenja dokaza iz Miloševićeve optužnice za Hrvatsku 4. listopada 2002., hrvatski predsjednik Stjepan Mesić svjedočio je kako mu je optuženi rekao da će "svi Srbi živjeti u jednoj državi", ističući da je Milošević tada "zavarao svijet da se bori za Jugoslaviju, iako je činio sve da je uništi".
Mesić je potvrdio i navode optužnice da su Milošević i srpsko vodstvo, uz pomoć JNA i srpskih vođa u Hrvatskoj i BiH, tada provodili plan širenja granica Srbije i zauzimanja velikih dijelova RH i BiH koji su trebali pripasti jedinstvenoj srpskoj državi.
Kostić je, odgovarajući na pitanja Miloševića, opovrgavao postojanje plana Velika Srbije, tvrdeći suprotno da je postojao plan za "nasilno otcjepljenje Slovenije, Hrvatske i BiH".
"Sukobi su počeli jednostranim, secesionističkim djelovanjima Slovenije i Hrvatske na rušenju ustavno-pravnog poretka SFRJ", kazao je i dodao kako je Slovenija u lipnju 1991. zauzela granične prijelaze što je izazvalo intervenciju JNA po odluci saveznog premijera Ante Markovića, dok je Hrvatska objavila da više ne priznaje ustav i zakone SFRJ te je počela zauzimati policijske postaje na područjima s većinskim srpskim stanovništvom.
Milošević je kao dokaz emitirao snimku govora hrvatskog predsjednika Franja Tuđmana na Jelačićevu trgu u svibnju 1992. u kojem je kazao kako "ne bi bilo rata da smo odustali od svoga cilja samostalne i nezavisne Hrvatske".
Također je citirao govor predsjednika Tuđmana u Trogiru 5. svibnja 1991., kada je tražio prelazak na ratnu proizvodnju.
Kostić je naveo i izjavu bošnjačkog čelnika Alije Izetbegovića da se "samostalnu i suverenu Bosnu ne može dobiti bez rata".
Svjedok je kao dokaze navodio i da je vojni vrh JNA "nepodijeljeno bio za očuvanje Jugoslavije", iako je u njemu bilo najviše generala Hrvata, Slovenaca i samo dva Srbina, te je istaknuo da su sredinom 1991. SFRJ vodili Hrvati - premijer Ante Marković, ministar vanjskih poslova Budimir Lončar i sam Mesić.
Milošević je pobijao vjerodostojnost Mesićeva svjedočenja iz 2002. jer je Mesić navodno pogrešno tvrdio da mu je od ožujka 1991. onemugućavano da preuzme vođenje Predsjedništva SFRJ, što je Kostić spremno potvrđivao.
"Ovdje Mesić laže čak i oko najegzaktnijih i lako provjerljivih podataka", rekao je Milošević.
Tužitelj Geeoffrey Nice prosvjedovao je zbog tog "nedopustivog komentara" o svjedoku, što je predsjedavajući sudac Patrick Robinson prihvatio.
Miloševićev postavljeni branitelj Steven Kay intervenirao je u korist optuženog, ističući kako on ima pravo tražiti od svjedoka dokaze za procjenu kredibiliteta Mesića.
"Mesić je ovdje dao iskaz da bi opravdao vlastite političke ciljeve. (...) Iskaz Mesića i drugih političara služili su njihovim vlastitim interesima", kazao je Kay, apelirajući na vijeće da Miloševiću dopusti da svjedočenjem Kostića pobija raniji iskaz Mesića.
Uz pomoć svjedoka Milošević je dokazivao i kako je stav Washingtona prema raspadu SFRJ 1991. evoluirao pod utjecajem snažne hrvatske zajednice u SAD ilustrirajući to snimkama izjava bivših državnih tajnika Jamesa Bakera i Lawrencea Eagleburgera.
Sudac Robinson nije mu dopustio da svjedoku postavi pitanje povezano s time, rekavši kasnije da nije dozvolio pitanje koje se odnosi na interese SAD.
Milošević se na kraju sjednice požalio kako i dalje ne prima potrebne lijekove, rekavši kako "traži da ga prestanu maltretirati uskraćivenjem liječenja". Sudac Robinson nije mu dopustio raspravu o tome rekavši da je vijeće nalogom zatražilo pismene podneske o tom pitanju.
Suđenje Miloševiću, optuženom za zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj i na Kosovu i za genocid u BiH, nastavlja se sutra.