Autor je cijelo vrijeme rata ostao u opkoljenom Sarajevu i iz dana u dan bilježio što se događalo, sve do svoje smrti u prometnoj nesreći 20. prosinca 1995. u Zagrebu kamo je otišao održati predavanja na Franjevačkoj teologiji.
"Tim smo željeli ponuditi javnosti istinu o ratnim događajima i svemu onome što prati rat, kako ju je vidio i zabilježio jedan svećenik-franjevac koji je sve ratne godine proveo u opkoljenom Sarajevu i bio sudionikom i svjedokom svih događanja i strahota u opkoljenom gradu. Tih je godina sam dijelio humanitarnu pomoć, spašavao uhićene, susretao se s vojnim i političkim predstavnicima, kulturnim i društvenim djelatnicima, primao veleposlanike, ali i one za koje nitko nije imao vremena, objavljivao tekstove u raznim časopisima", kaže se u bilješci nakladnika.
"Uvjeren sam da će ova knjiga mnoge potaknuti na dobro, a napose na, tako potrebnu, ispravnu ljubav prema domovini Bosni i Hercegovini! Istina, ona će i podijeliti duhove, povrijediti tašte, poskidati mnoge šminke pa čak i maske, pokvariti ispričanu idilu o gradu u kojemu se samo branila sloboda! A najviše i ponajprije doliti ulje na vatru podjela, kojih je već odavno previše, među Hrvatima u BiH. Vjerujem da će 'ulje' što ga i kako ga dolijeva ova knjiga pomoći da na vatri do kraja izgore iluzije i u njezinu svjetlu zabljesne tako potrebna istina!", napisao je biskup Pero Sudar u predgovoru.
Zbog opsežnosti rukopisa Dnevnik će biti objavljen u dva dijela. Prvi dio obuhvaća razdoblje od 5. travnja 1992. do 30. ožujka 1994., a drugi dio je u pripremi i trebao bi se pojaviti do ljeta.
Dnevnik su uredili Ivan Lovrenović, Luka Markešić, Miljenko Petričević i Pero Sudar.