U 11 poglavlja, s tekstovima iz prvog izdanja (1958.) i iz proširena izdanja (1978.), Sedlmayr razmatra vitalna pitanja umjetnosti kao objektivne znanosti oslobođene subjektivnih raspoloženja, pitanja povijesti stila, psihologije povijesti umjetnosti kao duhovne znanosti te pitanja interpretacije.
To je jedna od najvažnijih knjiga u zapadnoeuropskoj povijesti umjetnosti, istaknuo je urednik knjige Vladimir Gudac. Njome Sedlmayr produžuje misao Bečke škole povijesti umjetnosti iz prve polovice 20. stoljeća, koja je utemeljila suvremenu povijest umjetnosti kao znanost, napomenuo je Gudac.
Podsjetio je da je, tražeći istinu u umjetnosti, autor najviše kritika pobudio zbog teze da "postoji samo jedna ispravna interpretacija umjetničkog djela". Gudac je ustvrdio da će, iako ta teza zvuči kruto, poman čitatelj knjige moći dobiti uvid u to kako, na kojim osnovama i u kojem kontekstu je to izrečeno.
Na predstavljanju je bila autorova kći Susanne Gueritaud-Sedlmayr, povjesničarka umjetnosti i galeristica u Marseillu.
Prvo izdanje knjige "Umjetnost i istina: O teoriji i metodi povijesti umjetnosti" na hrvatskom objavljeno je 1976.
Hans Sedlmayr (1896.-1984.) radio je od 1936. do 1945. kao profesor na Sveučilištu u Beču, a od 1951. do 1964. na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Muenchenu. On slovi za konzervativnog teoretičara umjetnosti čiji su kritički radovi o modernoj umjetnosti izazvali prijeporna stajališta njegovih suvremenika.
Knjiga je objavljena u biblioteci "Scientia" naklade Scarabeus, a prevela ju je Daniela Tkalec.