Hrvatski književni list pokrenuli su u travnju 1967. Tomičić i Mihajlo Maruševski, a više je puta bio zabranjivan. Godine 1970. zabranjeno je njegov izlaženje.
"Nismo bili politički list", napomenuo je Tomčić dodavši kako su u HKL-u nastojali ispraviti hrvatski jezik i povijest. "Tek kad su nas počeli politički napadati morali smo im odgovoriti", dodao je.
Podsjetio je kako je HKL prvi put zabranjen zbog pisma Tome Jurkovića, u kojem je tad upozorio na neravnopravan položaj Hrvata u Vojvodini .
Tomičić je ocijenio, kako je tekst Brune Bušića, u kojem je objavio podatke generala Nikola Kajića, da je u Hrvatskoj bilo u svim logorima samo 40 tisuća žrtava rata razbjesnio tadašnje vlastodršce. "Zbog toga je Bušić i morao biti ubijen", ustvrdio je.
Po njegovim riječima, u Hrvatskoj su reforme počele tek kad je zabranjen Hrvatski književni list. "Proljeće je počelo kad je Savka Dapčević s televizije kliknula: 'HKL je umro!'", rekao je Tomičić.
Od 1970. do 1972. kad sam zatvoren bio sam u nemilosti, napomenuo je dodavši kako je nakon tog kaznu izdržavao u logoru Stara Gradiška.
O Tomičićevoj književnosti govorili su književnici Đuro Vidmarović i Stjepan Šešelj te publicist Mladen Pavković.
Vidmarović je Tomičićev usud ocijenio kao paradigmu stanja hrvatske književnost.
"On je slika otpora jednom neljudskom režimu", rekao je dodavši kako je Tomčić pjesnik "elementarne divlje snage".
Zlatko Tomičić (1930.) je od 1954. profesionalni književnik. Bio je osnivač nezavisne grupe književnika "Tin" i urednik Hrvatskoga književnog lista. Piše pjesme, putopise lirski intonirane i romane. Objavio je više knjiga, a uz ine i knjigu "Hrvatska, ljubavi moja".