Akademik Vinko Škarić bio je više godina direktor toga najvećeg hrvatskog instituta u području prirodnih znanosti, a znanstvenu je karijeru posvetio organskoj kemiji, osobito stereokemiji nukleozida.
Rođen je u Splitu 16. listopada 1923. Diplomirao je 1951. na Tehničkome fakultetu u Zagrebu, a 1957. doktorirao na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Znanstveno se usavršavao u Kanadi te na američkome Sveučilištu Harvard kao suradnik nobelovca R. B. Woodvarda.
Na Institut "Ruđer Bošković" došao je 1953. i u toj je znanstvenoj ustanovi ostao do kraja radnoga vijeka. Osam je godina (u razdoblju od 1966. do 1974.) bio direktor IRB-a, a 1974. osnovao je Laboratorij za stereokemiju i prirodne spojeve (danas Laboratorij za supramolekularnu i nukleozidnu kemiju), koji je vodio do 1993.
Vinko Škarić bio je od 1989.-1992. prorektor Sveučilišta u Zagrebu. Državnu nagradu "Ruđer Bošković" za životno djelo primio je 1990. Redoviti član Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) postao je 1991.
Akademik Vinko Škarić umro je 1. siječnja ove godine u Zagrebu.