US-KRIZA- PB, PN, PL, PAN, PR, PG, TR-Obrana-Strana pomoć-Organizacije/savezi-Ratovi NEW YORK TIMES 18. IX. ČASNO MIROTVORSTVO SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES18. IX. 2000.Časno mirotvorstvo"Zamisao o jačanju i širenju mirotvornih
snaga UN-a kako bi suzbile sukobe u inozemstvu je dobra. No dok predsjednik Clinton i drugi svjetski čelnici rade na ostvarivanju tog cilja nakon njihovog nedavnog newyorškog sastanka na vrhu, morat će prevladati niz političkih, vojnih i financijskih prepreka, među kojima je i određivanje prikladne američke uloge. Nije upitno da bi učinkovitije mirotvorne operacije UN-a mogle pomoći kontrolirati ili čak i spriječiti krvoprolića u problematičnim područjima u cijelom svijetu, uključujući i vrstu etničkih pokolja koji su u proteklom desetljeću postali uobičajeni u Africi, Aziji i na Balkanu. No kako to neuspjesi UN-a u Ruandi, Bosni i Sijera Leoneu pokazuju, temeljito preispitivanje pristupa ove organizacije intervencijama u slučaju kriza nužno je ako UN želi igrati korisnu ulogu u smirivanju problematičnih zemalja. Clinton shvaća da UN ne može zamijeniti snage predvođene Amerikom u slučaju sukoba kao što je bio onaj u Perzijskom zaljevu. Kada je vojna akcija opravdana, kako bi se obranili ključni američki
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
18. IX. 2000.
Časno mirotvorstvo
"Zamisao o jačanju i širenju mirotvornih snaga UN-a kako bi suzbile
sukobe u inozemstvu je dobra. No dok predsjednik Clinton i drugi
svjetski čelnici rade na ostvarivanju tog cilja nakon njihovog
nedavnog newyorškog sastanka na vrhu, morat će prevladati niz
političkih, vojnih i financijskih prepreka, među kojima je i
određivanje prikladne američke uloge.
Nije upitno da bi učinkovitije mirotvorne operacije UN-a mogle
pomoći kontrolirati ili čak i spriječiti krvoprolića u
problematičnim područjima u cijelom svijetu, uključujući i vrstu
etničkih pokolja koji su u proteklom desetljeću postali uobičajeni
u Africi, Aziji i na Balkanu. No kako to neuspjesi UN-a u Ruandi,
Bosni i Sijera Leoneu pokazuju, temeljito preispitivanje pristupa
ove organizacije intervencijama u slučaju kriza nužno je ako UN
želi igrati korisnu ulogu u smirivanju problematičnih zemalja.
Clinton shvaća da UN ne može zamijeniti snage predvođene Amerikom u
slučaju sukoba kao što je bio onaj u Perzijskom zaljevu. Kada je
vojna akcija opravdana, kako bi se obranili ključni američki
interesi 'preko bare', Washington često mora djelovati sam, ili
zajedno sa saveznicima. Vođenje takovih ratova nije uloga koju
snage UN-a mogu igrati, iako je prihvaćanje američke intervencije u
inozemstvu od strane Vijeća Sigurnosti preporučljivo kada god je to
moguće.
Ograničeniji cilj za UN jest razviti dobro obučene i prikladno
naoružane snage koje se mogu brzo poslati na krizna žarišta kako bi
spriječili eskalaciju etničkih i političkih sukoba u rašireno
nasilje ili kako bi pomogli održavati primirje ili podržati mirovni
sporazum kojim se okončava rat. Mogu se pojaviti i okolnosti u
kojima snažne vojne snage UN-a mogu pomoći zaštititi civilno
stanovništvo protiv genocidnih napada.
U nedavno objavljenom izvješću glede mirotvornih nastojanja UN-a,
kojeg je naložio Kofi Annan, glavni tajnik, točno se navodi kako
odjel UN-a za mirotvorstvo- uz 32 dužnosnika koji koordiniraju
27.000 vojnika- treba brojnije i profesionalnije
namještenike(...). Predlaže se da se UN odrekne lažne neutralnosti
kada je jasno da je jedna strana u sukobu odgovorna za najveći dio
počinjenih zvjerstava. Ovo se načelo može i pogrešno primijeniti,
no zaslužuje da bude razmatrano u Vijeću Sigurnosti od slučaja do
slučaja. Britanski ministar vanjskih poslova, Robin Cook, ponudio
je osnivanje britanskog koledža za UN-ove vojne ratove, s ciljem
obuke mirotvornih snaga, što je glavni tajnik Annan prihvatio.
Mnoge od pogrešaka odjela za mirotvorstvo svoje korijene imaju u
manjku predanosti poslu nekih članova. Kongres se, npr., složio
platiti tek dio američkih mirotvornih dužnosti.(...)
Uz te i druge reforme, UN bi trebao biti sposobniji rješavati manje
intenzivne mirotvorne misije. Rješavanje složenijih i opasnih
sukoba je druga stvar. Većina vlada u njima ne želi sudjelovati-
naročito kada su u pitanju sukobi u Africi, za koju mnoge strane
vlade smatraju kako u njoj nemaju vitalnih interesa. Najbolniji
primjer je Ruanda 1994. godine, kada je UN povukao svoje vojnike
upravo kada je genocid, u kojem je poginulo 800.000 ljudi,
počinjao. UN-ovim prošlogodišnjim izvješćem zaključeno je da je
manji kontingent vojnika mogao spriječiti pokolj, da ga Washington
u tome nije spriječio. SAD, koje su u Somaliji upravo izgubile 18
vojnika, nisu pokazale entuzijazam glede intervencije u Ruandi.
Slijedeće godine nizozemski su mirotvorci nijemo gledali pokolj u
Bosni, u Srebrenici, kada su Srbi pobili tisuće Muslimana. UN-ovi
mirotvorci prošle su se godine povukli iz Angole kada je ponovno
počeo civilni rat- djelomice jer je mirotvorcima bio zabranjeno
nasilno razoružavanje pobunjenika(...).
Samo ujedinjeno Vijeće sigurnosti može odobriti mandat koji je
potreban kako bi UN-ove snage bile učinkovitije u takvim teškim
okolnostima. Kako su Rusija i Kina oprezne glede odobravanja
intervencije iz vana u slučaju sukoba unutar njihovih granica, biti
će teško postići takav konsenzus u slučajevima gdje nasilje ne
prelazi granice. Regionalna intervencija u nekim bi slučajevima
mogla biti alternativa- NATO na Kosovu, npr.- no regionalne sile
često imaju složen i nelagodan odnos sa zemljama u kojima
interveniraju.
Kao zemlja s najmoćnijom (...) vojnom silom, SAD će neizbježno biti
dijelom UN-ovih mirotvornih operacija. Washington bi trebao biti
spreman na financijsku i logističku pomoć u takovim slučajevima.
Biti će slučajeva kada će sudjelovanje američkih vojnika biti
opravdano, no Washington ne bi trebao biti slijepo predan zamisli
da svoje vojnike čini dijelom svih UN-ovih mirotvornih operacija.
Postoje mjesta i vremena kada su UN-ove snage prihvatljivije
zemljama ako Amerikanci nisu njihov dio", stoji u uvodniku lista.