US-KRIZA- PI, PN, PL, PT, PG-Izbori-Strana pomoć-Vlada-Organizacije/savezi INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 18. IX. JUGOSLAVENSKI IZBORI- GRUBA ŠALA ZA ZAPAD SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVETHE NTERNATIONAL HERALD TRIBUNE18. IX.
2000.Jugoslavenski izbori- gruba šala namijenjena Zapadu"Vojislav Koštunica ima 'nemoguću misiju'- svrgavanje jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića. Skoro je sigurno da bi pobijedio na slobodnim i poštenim izborima, čak i u slučaju da Milošević još uvijek uživa u potpori znatnog broja stanovništva. No izbori neće biti ni slobodni ni pošteni. Toliko je već jasno. Izborni zakoni (...) osmišljeni su tako da olakšaju namještanje izbornih rezultata. Neće biti niti dovoljno međunarodnih promatrača. Dva osnovna preduvjeta za slobodne i poštene izbore, sloboda medija i sloboda udruživanja, jednostavno ne postoje. Prošloga tjedna nacionalna izborna komisija naredila je onome što je preostalo od neovisnih medija da prestanu širiti ono što su nazvali 'političkom propagandom oporbe.' Oporbu režim stalno maltretira, okupljanja oporbe u sklopu kampanje su zabranjena, njene aktiviste uhićuju i tuku. Miloševićeva ogromna propagandna mašinerija njegove političke
SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE
THE NTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
18. IX. 2000.
Jugoslavenski izbori- gruba šala namijenjena Zapadu
"Vojislav Koštunica ima 'nemoguću misiju'- svrgavanje
jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića. Skoro je
sigurno da bi pobijedio na slobodnim i poštenim izborima, čak i u
slučaju da Milošević još uvijek uživa u potpori znatnog broja
stanovništva. No izbori neće biti ni slobodni ni pošteni. Toliko je
već jasno.
Izborni zakoni (...) osmišljeni su tako da olakšaju namještanje
izbornih rezultata. Neće biti niti dovoljno međunarodnih
promatrača.
Dva osnovna preduvjeta za slobodne i poštene izbore, sloboda medija
i sloboda udruživanja, jednostavno ne postoje. Prošloga tjedna
nacionalna izborna komisija naredila je onome što je preostalo od
neovisnih medija da prestanu širiti ono što su nazvali 'političkom
propagandom oporbe.'
Oporbu režim stalno maltretira, okupljanja oporbe u sklopu
kampanje su zabranjena, njene aktiviste uhićuju i tuku.
Miloševićeva ogromna propagandna mašinerija njegove političke
protivnike prikazuje kao izdajnike i fašiste. Smiješne priče o
njihovom navodnom šurovanju sa NATO-om, agresorom, objavljuju
svakodnevno, s ciljem poticanja kolektivne paranoje i pripremanja
terena za buduće radikalnije mjere protiv oporbe. Ako, unatoč
svemu, uspije pobijediti.
Milošević neće igrati pošteno. Nikada ni nije, barem ne
dobrovoljno. Ne bismo se trebali zavaravati vjerujući da bi ga se
moglo natjerati da prizna poraz, kao što se to bilo dogodilo 1996.
godine. Ne nakon Kosova i optužbe haškog tribunala za ratne
zločine. Da prizna poraz, dobio bi malo a izgubio sve.
Da li je zaista tako?
Prema zakonu za predsjedničke izbore u Jugoslaviji, svježe
izglasan za svrhe upravo ovih izbora, predsjednik svoj ured
ostavlja prije kraja mandata za koji je izabran samo u tri slučaja:
smrti, otkaza ili ostavke. Izbor njegovog nasljednika nije
uključen.
Dakle, čak i u malo vjerojatnom slučaju da Koštuničinu pobjedu
režim prihvati, i u slučaju da se ne dogodi niti jedan od tri slučaja
koja predviđa zakon- što je prilično sigurno- Milošević bi 'ostao u
sedlu' sve dok njegov prvotni mandat ne svrši, u srpnju 2001.
godine. Dugo nakon ključnih srbijanskih izbora slijedećega
proljeća. Mnogo vremena za najrazličitije smicalice.
Ako Koštunica pobijedi u prvom krugu, 24. rujna, ili u drugom krugu,
8. listopada, Milošević bi se oprostio od svog mandata dok bi
Beograd zahtijevao da međunarodna zajednica svoja obećanja provede
u djelo. Jugoslaviji je za slobodne i poštene izbore obećano mnogo
toga zauzvrat, a ima li boljeg dokaza za slobodu i poštenje od
pobjede oporbenog kandidata?
Ovo predstavlja veliku dilemu na koju ja osobno nemam odgovora.
Mogli bismo učiniti slijedeće: ukinuti sankcije, dati gospodarsku
pomoć, ostvariti politički dijalog, mnogo toga. No uz optuženog
ratnog zločinca, kome bi bilo dozvoljeno uzeti zasluge za ovo?
Mogli bismo odbiti. U ovom slučaju Beograd, no i drugi, uključujući
i Moskvu, protestirali bi protiv onoga što bi smatrali dvostrukim
mjerilima, hipokrizijom i kršenjem datog obećanja. Miloševiću bi
se ukazala prilika da se prikaže kao krivo optuženi demokrat, kroz
što bi mogao ublažiti veći dio rizika koji svoje korijene ima u
njegovom izbornom porazu.
Koštunica bi i sam bio u slijepoj ulici. Bio bi izabrani
predsjednik, no ovo bi bila sumnjiva pobjeda u zemlji u kojoj se
stvari čovjeku mogu dogoditi svakodnevno, politički ili drugačije.
A devet mjeseci je mnogo vremena za čekanje, naročito na mjesto
koje, ako ga zauzima bilo tko drugi osim Miloševića, daje malo
moći.
Koštunica bi se mogao prikloniti Zapadu. No u tom slučaju bi imao
malo toga ponuditi, još manje dobiti a mnogo toga izgubiti. Njegova
kampanja je, iako umjerena, jasno nacionalistička i protiv NATO-a.
Mijenjanje smjera bio bi politički suicid.
Naravno, mogao bi se prikloniti i drugoj strani.
Sve ovo je uvelike teoretiziranje. Najvjerojatniji rezultat još je
uvijek namještena Miloševićeva pobjeda. Nije mu u prirodi da
gubi.(...)
Kada je 1980. umro Tito, slogan 'Tito nakon Tita' bio je osmišljen
kako bi utješio tugujuću naciju. Ono što je prije 20 godina bila
jeftina propaganda danas bi mogla postati kruta realnost: bez
obzira na rezultat nadolazećih izbora, nakon Miloševića-
Milošević", piše Lord Russel- Johnston, predsjednik
Parlamentarnog sabora Vijeća Europe.