INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 18. IX. JUGOSLAVENSKI IZBORI- GRUBA ŠALA ZA ZAPAD

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE NTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 18. IX. 2000. Jugoslavenski izbori- gruba šala namijenjena Zapadu "Vojislav Koštunica ima 'nemoguću misiju'- svrgavanje jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića. Skoro je sigurno da bi pobijedio na slobodnim i poštenim izborima, čak i u slučaju da Milošević još uvijek uživa u potpori znatnog broja stanovništva. No izbori neće biti ni slobodni ni pošteni. Toliko je već jasno. Izborni zakoni (...) osmišljeni su tako da olakšaju namještanje izbornih rezultata. Neće biti niti dovoljno međunarodnih promatrača. Dva osnovna preduvjeta za slobodne i poštene izbore, sloboda medija i sloboda udruživanja, jednostavno ne postoje. Prošloga tjedna nacionalna izborna komisija naredila je onome što je preostalo od neovisnih medija da prestanu širiti ono što su nazvali 'političkom propagandom oporbe.' Oporbu režim stalno maltretira, okupljanja oporbe u sklopu kampanje su zabranjena, njene aktiviste uhićuju i tuku. Miloševićeva ogromna propagandna mašinerija njegove političke protivnike prikazuje kao izdajnike i fašiste. Smiješne priče o njihovom navodnom šurovanju sa NATO-om, agresorom, objavljuju svakodnevno, s ciljem poticanja kolektivne paranoje i pripremanja terena za buduće radikalnije mjere protiv oporbe. Ako, unatoč svemu, uspije pobijediti. Milošević neće igrati pošteno. Nikada ni nije, barem ne dobrovoljno. Ne bismo se trebali zavaravati vjerujući da bi ga se moglo natjerati da prizna poraz, kao što se to bilo dogodilo 1996. godine. Ne nakon Kosova i optužbe haškog tribunala za ratne zločine. Da prizna poraz, dobio bi malo a izgubio sve. Da li je zaista tako? Prema zakonu za predsjedničke izbore u Jugoslaviji, svježe izglasan za svrhe upravo ovih izbora, predsjednik svoj ured ostavlja prije kraja mandata za koji je izabran samo u tri slučaja: smrti, otkaza ili ostavke. Izbor njegovog nasljednika nije uključen. Dakle, čak i u malo vjerojatnom slučaju da Koštuničinu pobjedu režim prihvati, i u slučaju da se ne dogodi niti jedan od tri slučaja koja predviđa zakon- što je prilično sigurno- Milošević bi 'ostao u sedlu' sve dok njegov prvotni mandat ne svrši, u srpnju 2001. godine. Dugo nakon ključnih srbijanskih izbora slijedećega proljeća. Mnogo vremena za najrazličitije smicalice. Ako Koštunica pobijedi u prvom krugu, 24. rujna, ili u drugom krugu, 8. listopada, Milošević bi se oprostio od svog mandata dok bi Beograd zahtijevao da međunarodna zajednica svoja obećanja provede u djelo. Jugoslaviji je za slobodne i poštene izbore obećano mnogo toga zauzvrat, a ima li boljeg dokaza za slobodu i poštenje od pobjede oporbenog kandidata? Ovo predstavlja veliku dilemu na koju ja osobno nemam odgovora. Mogli bismo učiniti slijedeće: ukinuti sankcije, dati gospodarsku pomoć, ostvariti politički dijalog, mnogo toga. No uz optuženog ratnog zločinca, kome bi bilo dozvoljeno uzeti zasluge za ovo? Mogli bismo odbiti. U ovom slučaju Beograd, no i drugi, uključujući i Moskvu, protestirali bi protiv onoga što bi smatrali dvostrukim mjerilima, hipokrizijom i kršenjem datog obećanja. Miloševiću bi se ukazala prilika da se prikaže kao krivo optuženi demokrat, kroz što bi mogao ublažiti veći dio rizika koji svoje korijene ima u njegovom izbornom porazu. Koštunica bi i sam bio u slijepoj ulici. Bio bi izabrani predsjednik, no ovo bi bila sumnjiva pobjeda u zemlji u kojoj se stvari čovjeku mogu dogoditi svakodnevno, politički ili drugačije. A devet mjeseci je mnogo vremena za čekanje, naročito na mjesto koje, ako ga zauzima bilo tko drugi osim Miloševića, daje malo moći. Koštunica bi se mogao prikloniti Zapadu. No u tom slučaju bi imao malo toga ponuditi, još manje dobiti a mnogo toga izgubiti. Njegova kampanja je, iako umjerena, jasno nacionalistička i protiv NATO-a. Mijenjanje smjera bio bi politički suicid. Naravno, mogao bi se prikloniti i drugoj strani. Sve ovo je uvelike teoretiziranje. Najvjerojatniji rezultat još je uvijek namještena Miloševićeva pobjeda. Nije mu u prirodi da gubi.(...) Kada je 1980. umro Tito, slogan 'Tito nakon Tita' bio je osmišljen kako bi utješio tugujuću naciju. Ono što je prije 20 godina bila jeftina propaganda danas bi mogla postati kruta realnost: bez obzira na rezultat nadolazećih izbora, nakon Miloševića- Milošević", piše Lord Russel- Johnston, predsjednik Parlamentarnog sabora Vijeća Europe.