INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 5. IX. ZACRTAJMO NOVI SMIJER ZA ČITAVI SVIJET

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 5. IX. 2000. Zacrtajmo novi smjer za čitavi svijet "Sastanak na vrhu koji počinje u srijedu pri UN-u biti će najveće okupljanje čelnika država koje je svijet ikad vidio. Svrha tog sastanka - da se zacrta novi smjer za čitavo čovječanstvo na početku novog milenija- zaista je ambiciozan cilj. Ovaj sam sastanak predložio 1997. godine kada sam postao glavni tajnik UN-a i izložio svoje planove za reformu. Smatrao sam da je 2000. godina, koju obilježava snažna simbolika, pravi trenutak za sastanak svjetskih čelnika. Veliki dio onoga što se dogodilo u posljednje tri godine potvrđuje moje stajalište da se mijenja mnogo više toga od početne brojke tekuće godine. Azijska financijska kriza pokazala je da se učinci gospodarskih promjena bilo gdje na planetu sada osjećaju posvuda, no ne na jednak način. Demonstracije na sastanku Svjetske trgovačke organizacije prošlog studenog u Seattleu pokazale su da mnogi ljudi nisu baš previše sretni zbog globalizacije, ili bar ne odobravaju način na koji se ona provodi. Smatraju da se previše pažnje posvećuje komercijalnim interesima a nedovoljno interesima koji se tiču društva, kulture ili okoliša. Nekoliko događaja, uključujući one na Kosovu i uhićenje generala Augusta Pinocheta, pokazali su da se način na koji država postupa prema vlastitom narodu više ne smatra pitanjem koje spada apsolutno u unutrašnju politiku. Sve ovo ide u prilog mom stajalištu da zaista živimo u novoj eri. Globalizacija je stvarna. Za neke je doista korisna. Potencijalno je korisna za sve, no samo ako države djeluju zajedno u cilju omogućavanja pristupa koristi svim ljudima. Bez tog zajedničkog nastojanja, milijarde ljudi će ostati u bijedi, a čak i oni koji su počeli živjeti bolje biti će izloženi na milost i nemilost iznenadnim gospodarskim promjenama. Suočeni smo sa globalnim izazovima koji nas tjeraju da surađujemo. Ako ovo vrijedi za gospodarstvo i društvo, još je točnije u slučaju masakra i rata. Instinkt ljudske solidarnosti koji neke države tjera da pomognu građane druge države ili da optuže bivše diktatore drugih zemalja je hvale vrijedan. No kada takve akcije poduzima nekoliko ili samo jedna država po vlastitom nahođenju, sa sobom donose opasnost od svjetske anarhije. Svijet će biti sigurniji i pravedniji kada bude postojao Međunarodni sud za ratne zločine koji će osuđivati masovne ubojice kojima njihovi vlastiti državni sudovi ne mogu ili ne žele suditi, i kada ljudi posvuda budu sigurni u to da, ako im bude upućena prijetnja masovnim uništenjem, da će UN poduzeti nešto. (Ne uvijek vojnu akciju koja treba biti posljednji izbor, za ekstremne slučajeve, nego učinkovitu preventivnu akciju, uz diplomaciju, dobar savjet, i tamo gdje je to prikladno, gospodarsku pomoć ili pritisak.) Štoviše, što je još očitije, trebamo surađivati kako bismo očuvali prirodna dobra o kojima ovisi populacija cijelog planeta. Ako svojim unucima ostavimo planet koji je većim dijelom nenaseljiv ili na kojemu čovjek ne može opstati, u njihovim ćemo očima izgledati krivi i neodgovorni. Upućujem li na to da svi ti problemi mogu biti riješeni u tri dana, i to tako da 150 predsjednika i premijera drže govore jedni drugima? Naravno da ne. Zapravo, niti jedan od tih problema ne mogu riješiti samo vlade. Države će trebati pomoć od drugih 'faktora', kao što su privatne tvrtke i skupine građana, čija je uloga u međunarodnom sistemu sve veća. No globalnu akciju ipak negdje treba otpočeti, a ako to neće biti u UN-u, gdje onda? Već kujemo nova partnerstva sa poslovnim organizacijama, sa filantropskim fondacijama i neprofitnim udrugama, glede najrazličnijih projekata kojima bi se medicinske informacije dostavile zemljama u razvoju putem Interneta, dostavljala oprema za komunikaciju i stručna pomoć za hitne slučajeve, povećala dostupnosti cjepiva među djecom u cijelom svijetu- i još mnogo toga. U posljednje vrijeme, kako bi se pripremili za summit, u stožer UN-a smo doveli predstavnike najrazličnijih organizacija civilnoga društva, predsjednike parlamenata i, po prvi puta, vjerske i duhovne vođe. UN je univerzalni forum u kojem se nalaze predstavnici svih naroda svijeta. Sama činjenica da se u New Yorku nalazi tako mnogo državnih čelnika kako bi razmotrili 'ulogu UN-a u 21. stoljeću' pokazuje da na njega gledaju, barem potencijalno, kao na neizostavni instrument za rješavanje naših zajedničkih problema.(...) Čelnici će prihvatiti deklaraciju koja ponovno potvrđuje naše zajedničke vrijednosti i odrediti će ciljeve za slijedećih 15 ili 20 godina. Znam, sama deklaracija nema veliku vrijednost. No deklaracija koja bi sadržavala čvrsta obećanja i točne ciljeve, koju bi ozbiljno prihvatili čelnici svih država, može biti od velike vrijednosti narodima svijeta kao mjerilo prema kojem će ocjenjivati učinkovitost čelnika svojih država. Nadam se da će na njega gledati ne tek kao na puko iznošenje principa, nego kao na plan za akciju. Nadam se da će čitavi svijet pomno promatrati njegovo izvršenje", piše glavni tajnik UN-a, Kofi Annan.