WASHINGTON TIMES 6. IX. RAKETNA OBRANA NAM JE POTREBNA

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 6. IX. 2000. Raketna obrana nam je potrebna "Nakon godine dana tjeskobe glede dvojbe složiti se ili ne sa prošlogodišnjom kongresnom direktivom da se nacionalna raketna obrana realizira čim to tehnološki bude moguće, predsjednik Clinton je učinio ono što je sve vrijeme namjeravao učiniti - prepustiti odluku svome nasljedniku. (...) Sada će odluku glede toga, realizirati nacionalni raketni program ili ne donijeti slijedeći predsjednik, koji mora postaviti osnovno pitanje: 'Zbog čega SAD-u treba nacionalna raketna obrana?' Clintonova administracija tvrdi kako je ona namijenjena obrani protiv Sjeverne Koreje i drugih režima koji izazivaju zabrinutost, kao što su Iran i Irak. Ova je tvrdnja zasnovana na onome što se dogodilo 31. kolovoza 1998. kada je Sjeverna Koreja lansirala raketu nad Japanom, iznenađujući dojavnu službu SAD-a. Uz modifikacije, ta je raketa mogla doprijeti do Aljaske i Havaja a model poznat kao Taepo Dong - 2 koji je sada spreman za ispitivanja mogao je doprijeti i do srca SAD-a. To sjevernokorejsko ispitivanje, zajedno sa ispitivanjima letenja novih balističkih raketa u Kini, Iranu, Indiji i Pakistanu, potvrdilo je izvješće Odbora Rumsfeld (Rusmfeld Comission) iz iste godine da opasnost od raketa raste velikom brzinom i da se oružje koje može doprijeti do SAD-a može razviti i transportirati tajno, uz malo ili bez imalo upozorenja. Od tada, administracija je koristila sjevernokorejsku prijetnju kao opravdanje za nacionalni proturaketni sistem (NMD). Administracija se veoma trudila uvjeriti Moskvu i Peking da je namjena planirane raketne obrane zaustavljanje sjevernokorejskih raketa, ne njihovih. Dužnosnici Sate Departmenta uvjeravali su Moskvu da ne brine glede napada SAD-a uz korištenje NMD-a za zaštitu(...). Moskvi bi trebalo kazati kako je bilo kakav razgovor o nuklearnim napadima u posthladnoratovskom razdoblju apsurdan. SAD nema nikakvog razloga napasti Rusiju a Moskva nema razloga napasti ovu zemlju. I administracija predsjednika Clintona pokušavala je uvjeriti Peking kako 100 američkih presretača neće predstavljati nikakvu prijetnju za 20 kineskih interkontinentalnih balističkih raketa jer će braniti samo od Sjeverne Koreje. U ovo nitko ne vjeruje, naročito Kina, jer je tvrdnja zaista smiješna. Presretači sa bazom na Aljaski mogli bi zaustaviti kineske rakete jednako kao i sjevernokorejske. Napokon, raketna obrana trebala bi štititi od svih raketa, od kud god one bile odaslane. Umjesto da šalju izaslanike koji će moliti kineske komuniste da dopuste SAD-u da se brani, administracija bi trebala jednostavno iznijeti svoje stajalište da se svaka zemlja ima pravo braniti. Nacionalna raketna obrana je obrambeni sustav koji nikom ne prijeti, pa ni Rusija ni Kina ne bi trebale biti zabrinute zbog njega, osim ako ne planiraju odaslati rakete ili ih koristiti za zastrašivanje. Što je, naravno, točno ono što Peking ima na umu. Kina gradi golemi broj raketa srednjeg dometa(...), opetovano prijeti uništiti Tajvan ako se ne preda Kini, a SAD upozorava da se drži podalje ili riskira izgubiti neke američke gradove. Kineski generali su već dvaput prijetili Los Angelesu. No učinkovit NMD takve bi prijetnje učinio besmislenima, što je razlog zbog kojega se Kina tako žestoko protivi raketnoj obrani. Tvrdeći da joj jedina raketna prijetnja dolazi iz Sjeverne Koreje i iz par drugih banditskih država, Goreova administracija će biti prisiljena odbaciti NMD čim Sjeverna Koreja, Iran i Irak pokažu znakove umjerenosti (u zamjenu za novac u gotovini i ustupke). No pravi razlozi za nacionalnu raketnu obranu su zaštita od krivih proračuna koje je uzrokovala propast ruskog zapovjedništva i nadzora, sprječavanje zastrašivanja raketama iz Kine koja pokušava osvojiti Tajvan, i zaustavljanje ucjena Sjeverne Koreje ili bilo koje druge zemlje koja pokušava ograničiti slobodu djelovanja SAD- a(...). Nacionalna raketna obrana potrebna je kako bi se zaštitio narod i teritorij ove zemlje od smrti i uništenja iz bilo kojeg izvora, no i kako bi se predsjedniku dala sloboda djelovanja koja mu je potrebna kako bi branio interese i saveznike SAD-a. Slijedeći predsjednik treba se pokoriti volji Kongresa i narediti realizaciju nacionalne raketne obrane što je prije moguće", piše James T. Hackett.