NEW YORK TIMES 6. IX. TREĆI SJETSKI RAT? SADA?

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 6. IX. 2000. Treći svjetski rat? Sada? "Sada kada je odluka o primjeni raketne nuklearne obrane odgođena barem do početka sljedeće godine, vrijeme je da se pozabavimo manje bombastičnim no žurnijim pitanjem života i smrti: propadanjem satelita koji mogu spriječiti slučajna lansiranja ruskog nuklearnog oružja. Za ilustraciju važnosti i namjene tih satelita, zamislite čuveni slučaj za dlaku izbjegnute katastrofe na Američkoj strani, 1979. godine. Kazeta na kojoj se simulira sovjetski nuklearni napadaj, a koja je bila namijenjena za uvježbavanje, slučajno je emitirana u Zapovjedništvu sjevernoameričke zračne obrane. Svi su mislili da je napadaj stvaran i vojnici su se pripremili na protunapadaj lansiranjem američkih raketa. Zaustavili su ih upravo naši upozoravajući sateliti, koji su pokazali kako u zraku nema sovjetskih raketa. U barem još dvije prilike, jednom u SAD-u a jednom u Rusiji, senzori koji se nalaze u svemiru odigrali su istu ulogu spašavanja života nakon što su drugi sustavi odaslali pogrešna upozorenja. Rusija i SAD još uvijek imaju na tisuće raketa koje su spremne za lansiranje u roku od par minuta. Američki čelnici još uvijek imaju satelitske sustave za upozoravanje u cilju sprječavanja slučajnih lansiranja kada drugi sustavi odašilju pogrešna upozorenja. No većina ruskih upozoravajućih satelita prestali su funkcionirati ili su se izgubili iz orbita u kojima su se nalazili. Godine 1995. kada je ruski sustav bio još ispravan, neki su pripadnici ruske vojske pogrešno protumačili NASA-inu istraživačku raketu kao napadaj s ciljem uništavanja njihovih radara kako ne bi mogli detektirati američke rakete koje bi potom bile lansirane. Na sreću, njihov satelitski upozoravajući sustav, koji još uvijek iz svemira 'nadgleda' američka raketna polja 24 sata dnevno, pokazao im je da su u krivu. Sateliti i pomagala za otkrivanje skupi su i tehnički složeni, i treba ih redovno održavati i zamjenjivati. Ruske tvornice koje su proizvodile dijelove zatvorene su, a znanstvenici koji znaju kako raditi sa sustavima bili su prisiljeni potražiti druga zaposlenja. Jasno je da je u američkom interesu priskočiti u pomoć. SAD bi odmah trebale potrošiti oko 160 milijuna dolara kako bi pet ruskih satelita za upozoravanje(...) lansirali u svemir. Sljedeće, trebali bismo se čvrsto obvezati da ćemo financirati udruženo istraživanje s Rusijom s ciljem stvaranja novih i manje skupih senzora za rakete koje bi si Rusija mogla lakše priuštiti. (...) Pomaganje Rusima da svoje satelite učine uporabljivim bilo bi daleko učinkovitije od stvaranja zajedničkog središta za upozoravanje u Moskvi, kojega je također predložila Clintonova administracije. U tom središtu američko i rusko vojno osoblje sjedilo bi zajedno pred zaslonima računala koje bi pokazivalo podatke njihovih vlastitih pozornih sustava, istodobno slobodno gledajući u zaslone svojih kolega. Ako Rusija sumnja da SAD otpočinje raketni napadaj, bi li njezini čelnici zaista vjerovali američkim računalnim zaslonima koji bi pokazivali suprotno? Bez obzira na to hoće li sustav raketne obrane naposlijetku biti odobren, ne može se dopustiti da relativno jeftin sigurnosni sustav koji je potreban za sprječavanje pogrješnoga napadaja još uvijek moćnih ruskih raketnih snaga zataji", piše Geoffrey E. Forden.