INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. IX. REFORMATORI NE MOGU ČEKATI VJEČNO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. IX. 2000. Reformatori ne mogu čekati vječno "(...) Gotovo deset godina nakon što je izgubio svoj imperij, Mihail Gorbačov je globalna metafora. Njegovo ime simbolizira otmjena no ukleta nastojanja da se reformiraju ukorijenjeni represivni politički sustavi. Kada je predsjednik Ernesto Zedillo reformirao meksički politički sustav tako duboko da je njegova stranka svrgnuta s vlasti, odmah su ga prozvali meksičkim Gorbačovom. U Iranu, nastojanja predsjednika Mohameda Katamija da ublaži represivnu kontrolu islamskih revolucionara i da Iran približi novom stoljeću ( bilo što nakon 17. stoljeća bila bi promjena), često se nazivaju gorbačovljevskim. Jedan čelnik koji ne riskira da mu nadjenu ovakav nadimak je Vladimir Putin. Njemu se plodovi Gorbačovljeve glasnosti - sloboda izražavanja i udruživanja - ne sviđaju. Njegovo iskustvo iz KGB-a za cilj je imalo spriječiti slobodne institucije, kao što se hvalio. Ta četiri čovjeka- Gorbačov, Katami, Putin i Zedillo - bili su među tri stotine gostiju na prošlotjednom Tisućljetnom summitu u New Yorku. Isticali su se u kaleideoskopu moći i pompe zbog toga što su njihove pojedinačne karijere zapravo izvanredni i povezani iskazi o opasnostima i prilikama političke reforme. Meksički Gorbačov, pokazalo se, nije takav. Uspio je ondje gdje ruski izvornik nije. Na blještavoj večeri u newyorškoj Federal Reserve Bank, uvjerljivo je prepričao kako je imao dva cilja za ovogodišnje izbore, s ciljem odabira svoga nasljednika: 'Želio sam da meksički narod ima izbor i želio sam da moja stranka bude taj izbor.' No njegova stranka, koja je Meksikom vladala 71 godinu, nije osvojila izbore. Tijekom svoga šestogodišnjeg mandata, potaknuo je izgradnju jakih ustanova koje bi nadživjele njegov mandat i ukorijenile demokraciju. Igrao je iskreno i mirno prihvatio poraz koji je zapravo njegova najveća pobjeda. Na vrhuncu svog predsjednikovanja, Gorbačov nije gurao višestranački sustav koji bi pružio alternativne ustanove Komunističkoj partiji. Kako bi uštedio vrijeme, čak je propustio prigodu da osvoji izravne predsjedničke izbore i dobije još jedan mandat koji ga je mogao spasiti od poraza u korist Jeljcina, 1991. Danas Gorbačov radi na stvaranju socijalnodemokratske stranke u Rusiji. Želi ukrotiti Jeljcinov nepošteni kapitalizam u isto vrijeme sprječavajući povratak autoritarnog socijalizma. No na novinskoj konferenciji i prigodom drugih javnih događaja diljem grada bio je začuđujuće sućutan prema Putinovim 'snažnim mjerama' u cilju jačanja reda u zemlji kojoj prijeti prijatelj svih pristaša auatoritarizma, potpuni kaos. Putin je, izgleda, nastojao ugoditi egu posrnulog predsjednika tijekom trosatnog sastanka u Moskvi prošloga tjedna. Gorbačov je nakon sastanka apelirao na Putinove kritičare da novom predsjedniku daju više vremena i razumijevanja, nadajući se da bi on još uvijek mogao kazniti Jeljcina i one oko njega. Iranski predsjednik sastao se s američkim novinarima(...) u četvrtak i opisao svoje pažljivo balansiranje s ciljem poticanja više sloboda u isto vrijeme pazeći da se ne ugrozi sigurnost Irana. I on je upozorio na opasnosti ekstremizma i kaosa. I naljutio se kada sam ga pitao je li usporedba s posrnulim ruskim reformatorom dobra. "Moje ime je Katami, ne Gorbačov...U sovjetskom sustavu prije Gorbačova, marksizam je već bio uništen. Sovjetska vlada je bila zasnovana na lažnom okviru komunizma. On je uklonio ovaj okvir koji se zatim raspao. Naša revolucija zasnovana je na principima našeg identiteta... uključujući i vjeru.' Katamijeve javne izjave u New Yorku isticale su se naglašavanjem izgradnje civilnih i kulturnih ustanova na globalnoj razini, i zbog relativne umjerenosti. No opetovano je upozorio kako sada nije pravo vrijeme za 'guranje zahtjeva za slobodu izvan onoga što je moguće u sadašnjoj realnosti.' Kao što je to ruski Gorbačov pokazao, revolucije često prestignu oni koji čekaju na pravi trenutak", piše Jim Hoagland.