WASHINGTON TIMES 6. IX. KRV, ZNOJ I KORZIKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 6. IX. 2000. Krv, znoj i Korzika "Opereta jest talijanski izum, no prošlotjedna ostavka francuskog ministra unutrašnjih poslova, Jeana- Pierrea Chevenementa imala je u sebi i nečeg histrionskog, koja bi svakog umirućeg glavnog junaka operete učinila ponosnim. Na neki način zemlju se može suditi po ostavkama koje se u njoj daju. Američki dužnosnik preuzeo bi 'punu odgovornost' i mirno ostao na svojoj funkciji (barem u Clintonovoj eri). Za razliku od ovoga, Chevenement, koji je uspio svoj konačni potez razvlačiti tjednima i tjednima, prijeteći ostavkom, nagovješćujući da bi uskoro mogao otići i kako će onda svima nedostajati, svoj je odlazak uvjetovao savjetovanjem s premijerom Lionelom Jospinom - i na druge načine pobrinuo se za veći dio vijesti iz svoje zemlje i za zabavu u usporenom mjesecu godišnjih odmora u Francuskoj. Ovo je treći put da je Chevenement dao ostavku na svoje mjesto u Kabinetu, na pompozan način iskazujući jakost osobnog integriteta; Godine 1991. je dao ostavku kao ministar obrane zbog francuskog saveza sa SAD-om u, ni manje ni više nego, Zaljevskom ratu. Predmet indignacije ministra unutrašnjih poslova - otok Korzika i sudbina same Francuske republike - dodatno je pojačala dramu cijele priče. Može li La France preživjeti uvođenje samostalnosti Korzike, kao što to predlaže Jospinova vlada? U zemlji koja je napisala knjigu o moći centralizirane države, gdje su kraljevi bili smatrani božanstvima, a vladini birokrati danas nastavljaju tu slavnu tradiciju, ovo je posebice zanimljivo pitanje. Činjenica da je premijer - socijalist otvorio vrata decentralizaciji možda je posljedica eruropske sklonosti k susretljivosti prema teroristima, no vjerojatno je posljedica tendencija u EU-u prema većoj regionalnoj autonomiji unutar strukture EU-a. Koliko daleko i unutar kojih ograničenja europska zemlja - država može biti 'razrijeđena'- ovo će biti ključno pitanje za Europu u nadolazećim godinama. Na jedan način, upravo je ovo na kocki u prepirki francuske vlade. No nazad na Korziku. Mediteranski otok stoljećima je bio izvor beskrajnih problema, jer su se za dominaciju na njemu borili i Francuzi i Talijani. Podsjetit ćemo se i na to da i Napoleon Bonaparte potječe s Korzike. Iako Napoleon još uvijek ima svoje žestoke poklonike među nekim Francuzima koji ga ističu kao naprednog reformatora, činjenica je da je niski general uspio na europskom kontinentu učiniti mnogo štete, imajući veoma loš osjećaj za razliku između 'tvoga' i 'moga'. Proteklih četvrt stoljeća na Korzici su se pojavili posebice nasilni separatistički pokreti. Ovo se dogodilo kada je Nacionalna fronta za oslobođenje Korzike dobila reputaciju jedne od najopasnijih europskih terorističkih organizacija, slično kao i njemačka Crvena armija i Irska republikanska vojska, s kojima ima mnogo toga zajedničkog. Njezina teroristička kampanja 1970-tih potaknula je krvoprolića diljem Pariza, kada su bombe bile podmetane u vladine zgrade a ubojice bili na ulicama. I 'upalilo' je. Primirje iz 1981. rezultiralo je posebnim statusom za Korziku 1982. godine. Francuzi su si ovim kupili nešto vremena. U proteklih nekoliko godina, teroristi su se vratili u 'punom sjaju'. 1998., ubili su najvišeg francuskog dužnosnika na Korzici, Claudea Erignaca. Unatoč činjenici da na Korzici zapravo veoma malo ljudi želi neovisnost, separatističke skupine postale su sve spremnije na krvoproliće u svojim akcijama iznuđivanja, ponekad međusobno se ubijajući, što se dogodilo u kolovozu kada je pet ljudi u jednoj kavani otvorilo paljbu puškostrojnicama na čelnika druge separatističke skupine i na njegova čuvara. Ovo se dogodilo u vrijeme kada je Jospin počeo razmatrati mogućnost veće samostalnosti Korzike i priznanje odvojenoga korzikanskog kulturološkoga statusa, prijedlog koji je odobrio korzikanski zemaljski sabor. U svemu ovom, ministar unutrašnjih poslova Chevenement djelovao je kao glasnogovornik mnogih onih koji se protive popustiti terorizmu i koji vjeruju da bi ovo mogao biti kraj francuskog teritorijalnog integriteta. (Ovdje na um padaju paralele sa Velikom Britanijom i Sjevernom Irskom.)Zanimljivo, postoji još jedan problem: Korzika je dopala u Chevenementovu lisnicu, koja će prema tome biti prilično dramatično smanjena ako Korzika krene vlastitim upravnim putem. Chevenementove čuvene posljednje riječi su bile: 'Ministar mora imati zapečaćena usta. Ako ih želi otvoriti, mora dati ostavku.' Začudo, sve je te stvari uspio učiniti istodobno. Ono što imamo pred sobom jest nova Jospinova ljevica koja se bori sa starom Chevenementovom ljevicom u koalicijskoj vladi socijalista, komunista i zelenih. Iako je spektakl sam po sebi divan, treba se zapitati gdje trend prema regionalnoj autonomiji vodi zemlje Europe", piše Helle Bering.