INTERNAT. HERALD TRIBUNE 10. IX. JEDINSTVENA CIVILIZACIJA

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 10. IX. 2000. Jedinstvena civilizacija u kojoj mnoge kulture međusobno razgovaraju "U UN-u razgovora nikada nije manjkalo, no kada se sastalo 150 čelnika država i vlada zbog onoga što nazivaju Tisućljetnim summitom, razgovora je bilo još i više. Postoji, zapravo stalni poziv na bolju komunikaciju, više razumijevanja, što je zapravo apel na više slušanja, ne govora. Na poticaj Mohameda Katamija, iranskog predsjednika, Unesco je otpočeo s programom koji će trajati godinu dana, s ciljem poticanja dijaloga među civilizacijama, što se zasniva na teoriji da se mogu bolje slagati ako se bolje razumiju. Na početnoj raspravi za okruglim stolom, kojoj su nazočili politički čelnici, diplomati i akademici, razgovaralo se o čemu se treba razgovarati a zaključeno je kako su mir, pravda i sućut zajednički ciljevi. Nema problema. No kako to ostvariti? Očito je da, da je potreban samo razgovor, na zemlji bi već odavno vladao božanski sklad. Ipak, učenje o drugim narodima, običajima i pretpostavkama nije dovoljno da bi se promijenio način na koji ljudi postupaju jedni s drugima, iako je ono nužno da bi proces razumijevanja otpočeo. Unescov program svoju inspiraciju je bez sumnje pronašao u katastrofalnim predviđanjima američkog političkog znanstvenika Samuela Huntingtona. Predvidio je da će se na kraju hladnoratovske ere pojaviti novi svjetski sukob među velikim povijesnim kulturama- židovsko- kršćanski Zapad, islamski svijet, Azija mogu spojiti ili, pak, podijeliti budističke i konfucijske tradicije(...). Ta zbrkana i umjetna ideja(...) gotovo da nije uopće sposobna doći do samo sebi svojstvenih definicija suvremene civilizacije. Još uvijek postoje neki koji govore o sukobljenim vrijednostima i božanskoj inspiraciji. No u stožeru UN-a čak je i iranski predsjednik govorio o 'svjetskoj kulturi' u nastajanju, i pozvao na dijalog pomirbe. Glavni tajnik UN-a ovo je nazvao 'od ključne važnosti za čovječanstvo'. Ova tema nije otrcana, iako možda tako i zvuči, jer se dobro poznate riječi koriste za govor o novim temama. Afrički čelnici, na čijem kontinentu još bjesne beskrajni ratovi, sada govore o apsolutnoj potrebi za mirom ako se teži gospodarskom i društvenom razvoju. Alžirski predsjednik Abdelaziz Bouteflika, indonezijski predsjednik Abdurahman Wahid i bivši glavni tajnik UN-a, Peruanac Javier Perez de Cuellar, svi iz zemalja razorenih nasiljem, bili su među onima koji su ustrajali na potrebi za demokracijom, 'internim dijalogom' među građanima, kao preduvjetu za otvoreni i plodonosni dijalog među nacijama. 'Globalizacija' je postala prilično prljava riječ u ovoj vrsti međunarodnog društva. Radi se o lozinci koja odražava strah i odbojnost prema američkoj dominaciji i prijezir prema potpunom oslanjanju na amoralna tržišta u cilju distribuiranja koristi ljudske industrije. Unatoč tomu, izgleda da se javlja nekomercijalna globalizacija stavova i težnji, prihvaćanje činjenice da ne postoji veliki izbor nego tek sloboda suradnje među narodima, ako se želi napredak svijeta, čak i sam njegov opstanak. Zamisao o višestrukim 'civilizacijama' koje se moraju prepoznati je, prema mom mišljenju, kriva. Civilizacija je uvjet. Postoje različiti stupnjevi, različiti načini izražavanja njenih vrijednosti i dostignuća no ljudi žive zajedno u civilizaciji (riječ čiji korijen znači grad) ili ne žive. Postoji strah od homogenizacije, gubitka identiteta(...). No Annan je kazao kako 'naša globalna različitost kultura ipak postoji unutar jedne univerzalne civilizacije.' Bouteflika je ponudio izvanrednu metaforu, tvrdeći kako je civilizacija 'rijeka koja se stalno mijenja, kojoj pridonosi mnogo ljudi, iz različitih izvora, no koja vodi univerzalnom moru.' Želja društava svijeta za obranom postojećih kultura s njihovim posebnim jezicima, vjerama, običajima, hranom i estetikom, i težinom vlastite povijesti je svakako snažna, želja za obranom od nove jednoličnosti koju tehnologija i zakon masovnog tržišta, izgleda, nameću. No nemogućnost napretka- ili još gore, neprijateljstva prema ostatku svijeta- koju bi izolacija donijela jednako je jasna. (...) Velika je pogrješka pretpostaviti da nasilje dolazi samo od straha i neznanja, da se mržnja može otkloniti tek osmjehom i objašnjavanjem. U otvorenom svijetu postoje opasnosti koju samo ljubav za bližnjega ne može prevladati. Ipak, sve više ljudi razumije činjenicu da interes gotovo svakoga nameće rizik otvorenosti. Radi se o postupnim i diskretnim promjenama mentaliteta u usporedbi s dramatičnim, velikim promjenama koje su rezultat tehnologije, no one su neminovne i potrebne", piše Flora Lewis.