US 11.6.NYT: PUTIN TRAŽI SAVEZNIKE

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 11. VI. 2000. Putin traži saveznike u borbi protiv američkoga plana za uspostavu proturaketnog sustava "Tek što se oprostio od američkoga predsjednika Clintona, ruski predsjednik Vladimir V. krenuo je sa svojim glavnim pomoćnicima na turneju po Europi kako bi agitirao protiv američkih planova o uspostavi nacionalnog proturaketnog sustava. Tijekom munjevitih posjeta Bruxellesu i Rimu, Rusi su nastojali uvjeriti Europljane da je spoj diplomacija, budnosti i ruske tehnologije bolji način borbe protiv nove raketne opasnosti. Potom je Kremlj objavio da će Putin krenuti u diplomatsku misiju u Sjevernu Koreju, 'državu-negativca' koju je Washington naveo kako bi opravdao svoj plan o uspostavi proturaketnog sustava. Slabost ruske privrede ne podupre tezu po kojoj novi ruski predsjednik priželjkuje sukob sa Sjedinjenim Državama. No, Putin baš nije ni pretjerano kooperativan. Naprotiv, čini se da Putin, nekadašnji agent KGB-a koji je posljednje dane hladnog rata proveo u Istočnoj Njemačkoj, nastoji izazvati razdor između Europljana i Amerikanaca. Posrijedi je klasična taktika Kremlja, koja je za vrijeme hladnog rata bila prilično gruba. Putin je danas blaži, tvrdeći tek da je Rusija jedna od europskih sila te da je kao takva više zainteresirana za očuvanje okvira kontrole naoružanja nego Amerikanci, koji su po mišljenju mnogih Europljana skloni unilateralnom nastupu. 'Oko pitanja proturaketne obrane vodi se rat u sferi odnosa s javnošću a u takvom su ratu sva sredstva dopuštena. Neka su sofisticirana, neka gruba. No, zaista imamo prilike vidjeti aktivnu rusku vanjsku politiku', izjavio je u osvrtu na novi ruski stav jedan dužnosnik Clintonove vlade. Clintonova vlada navikla je na suradnju s Borisom Jeljcinom, boležljivim čelnikom koji je ipak uspio razviti prisan odnos s čelnicima poput predsjednika Clintona i nekadašnjeg njemačkog kancelara Helmuta Kohla. Putinovi su pak odnosi sa zapadnim čelnicima više korektni nego bliski, ali aktualni ruski predsjednik krenuo je u iznenadnu diplomatsku blitz-misiju. Nakon pobjede na predsjedničkim izborima prije dva mjeseca, Putin je posjetio Veliku Britaniju, Italiju, Bjelorusiju, Ukrajinu, Uzbekistan i Turkmenistan. Tijekom sljedećih šest mjeseci posjetit će Španjolsku, Njemačku, Moldoviju, Tadžikistan, Kinu, Sjevernu Koreju i Japan, gdje će biti nazočan na summitu vodećih industrijskih država. Ove godine planirani su i posjeti SAD, Indiji i Bruneima, mjestu održavanja azijskog summita - ali u njegov putni raspored zasad nije uvrštena Francuska, koja je žestoko kritizirala ruski rat u Čečeniji. Glavni cilj Putinovih putovanja po svijetu jest privlačenje zapadnih ulaganja, važnog elementa njegova plana za jačanje ruske privrede, i obnova ruskog statusa svjetske sile. Nadalje, Putin traži pomoć pri otplati golemih ruskih dugova, što je glavni cilj njegova predstojećeg posjeta Njemačkoj. No, nema sumnje da je glavni prioritet suprotstavljanje planu Clintonova ureda o uspostavi proturaketnog sustava kao i američkom inzistiranju na odgovarajućoj promjeni Sporazuma o zabrani proturaketnih sustava iz 1972. g. Rusi znaju da prva faza američkog plana ne bi bitno utjecala na njihove nuklearne snage, ali strahuju da bi mogla pripremiti temelje za još veće planove koji bi SAD donijeli stratešku prednosti. Budući da nije uspio nagovoriti Washington da odustane od svoje inicijative za uspostavom nacionalnog proturaketnog sustava, Kremlj nastoji ostvariti što više može te pokušava pridobiti američke saveznike. Europljani, primjerice, strahuju da će američki plan o stacioniranju 100 presretača na Aljaski i o uspostavi radarskog sustava za usmjeravanje borbenih operacija potkopati okvir sporazuma o kontroli naoružanja i pokrenuti novu utrku u naoružanju. Istodobno, europske zemlje nisu potpuno uvjerene u postojanje nove raketne prijetnje i vrlo su svjesni činjenice da plan Clintonove vlade o uspostavi proturaketnog sustava nije predviđen i za njihovu zaštitu. Ruska diplomacija trebala bi ispitati sve te strahove. Na sastanku, održanom u petak u glavnom stožeru NATO-a, maršal Igor D. Sergejev, ruski ministar obane, predstavio je rusku alternativu, koju je nazvao planom za 'europsku, nestratešku obranu'. Prilično očita ruska poruka glasi da Rusija - za razliku od Sjedinjenih Država - ima plan koji bi trebao osigurati zaštitu europskoga kontinenta od sve izraženije raketne prijetnje i istodobno je sukladan Sporazumu o zabrani proturaketnih sustava, po mišljenju mnogih, osloncu dosadašnjeg procesa kontrole naoružanja. 'Ruska politika očito pokušava upregnuti europski skepticizam u jaram vlastitih ciljeva', izjavio je Karl Kaiser, analitičar njemačke vanjske politike. Rusija također računa da Europljani više smatraju svog ruskog susjeda potencijalnim partnerom no što se to može reći za Amerikance. Nastupajući u ulozi razumnog saveznika, Putin također pokušava pridobiti saveznike i osigurati financijsku pomoć Europe. (...) Europljani goje određene sumnje u vezi s američkim planom o uspostavi proturaketnog sustava, ali vjerojatno neće biti pretjerano oduševljeni ruskim planom. Zapadnoeuropske države ne žele trošiti svoje ograničene vojne proračune na proturaketnu obranu - bilo da tehnologija potječe iz SAD ili iz Rusije. Na sastanku u NATO-u, europski diplomati postavili su tek nekoliko pitanja u vezi s detaljima ruskog plana zato što Europljani nisu zainteresirani za razvoj proturaketne tehnologije, tvrde zapadni dužnosnici. Putin pak ne računa samo na potporu Europljana već će vjerojatno potaknuti otpor američkom planu o uspostavi proturaketnog sustava i tijekom posjeta Pekingu. (...) Očekuje se također da će Putin iskoristiti svoj posjet Sjevernoj Koreji - prvi posjet ruskog Predsjednika toj zemlji - kako bi posijao sumnju u vezi s razlogom za razvoj američkog plana o proturaketnoj obrani. Naime, ruski će čelnik vjerojatno iskoristiti svoj posjet kako bi prikazao Sjevernu Koreju kao zemlju s razumnom vladom koja polako napušta izolaciju i pokušao raskrinkati američku predodžbu da je Sjeverna Koreja iracionalna država 'negativac', spremna u svakom trenutku ispaliti rakete na Zapad (...)", ističe na kraju članka Michael R. Gordon.