RU-US-DIPLOMACIJA-OBRANA-Diplomacija-Obrana-Vlada US 5.6. WT:CLINTON I PUTIN-DOGOVOR SJEDINJENE DRŽAVEWASHINGTON TIMES5. VI. 2000.Loša obrana nije nikakva obrana"Dobra vijest s jučerašnjeg američko-ruskog summita u Moskvi jest
neuspješni pokušaj američkoga predsjednika Billa Clintona i ruskoga predsjednika Vladimira Putina da sklope lošu pogodbu za Ameriku. Da je zakonitošću opsjednut predsjednik Clinton uspio nametnuti svoju volju, dvije strane postigle bi dogovor o modifikacijama Sporazuma o proturaketnim sustavima koje bi - unatoč svim praktičnim namjenama - spriječile uspostavu istinski djelotvorne proturaketne obrane u SAD. U tom bi slučaju uspješan bio čak i ograničeni raketni napad bilo koje od nekoliko država 'negativaca' koje grozničavo pokušavaju razviti ili nabaviti naprednu raketnu tehnologiju kako bi nuklearnim, biološkim ili kemijskim oružjem ugrozile Sjedinjene Države.Nesklapanje lošeg sporazuma ne treba pripisati nedovoljnim naporima predsjednika Clintona. Naime, tjednima su viši američki dužnosnici - uključujući Predsjednikova savjetnika za nacionalnu sigurnosti Sandyja Bergera i zamjenika američke ministrice vanjskih poslova Strobea Talbotta - putovali u Moskvu kako bi od
SJEDINJENE DRŽAVE
WASHINGTON TIMES
5. VI. 2000.
Loša obrana nije nikakva obrana
"Dobra vijest s jučerašnjeg američko-ruskog summita u Moskvi jest
neuspješni pokušaj američkoga predsjednika Billa Clintona i
ruskoga predsjednika Vladimira Putina da sklope lošu pogodbu za
Ameriku. Da je zakonitošću opsjednut predsjednik Clinton uspio
nametnuti svoju volju, dvije strane postigle bi dogovor o
modifikacijama Sporazuma o proturaketnim sustavima koje bi -
unatoč svim praktičnim namjenama - spriječile uspostavu istinski
djelotvorne proturaketne obrane u SAD. U tom bi slučaju uspješan
bio čak i ograničeni raketni napad bilo koje od nekoliko država
'negativaca' koje grozničavo pokušavaju razviti ili nabaviti
naprednu raketnu tehnologiju kako bi nuklearnim, biološkim ili
kemijskim oružjem ugrozile Sjedinjene Države.
Nesklapanje lošeg sporazuma ne treba pripisati nedovoljnim
naporima predsjednika Clintona. Naime, tjednima su viši američki
dužnosnici - uključujući Predsjednikova savjetnika za nacionalnu
sigurnosti Sandyja Bergera i zamjenika američke ministrice
vanjskih poslova Strobea Talbotta - putovali u Moskvu kako bi od
Putina izmolili blagoslov za sasvim malenu modifikaciju sporazuma
o proturaketnim sustavima iz 1972., koja bi omogućila SAD uspostavu
relativno inferiornog kopnenog proturaketnog sustava na Aljaski.
Uvjeravali su Putina da bi sustav s bazom na kopnu bio toliko
nedjelotvoran da ne bi predstavljao nikakvu prijetnju za ruske
nuklearne snage - koje Rusija i dalje osuvremenjuje i primjenjuje
unatoč siromaštvu. 'Želimo sačuvati Sporazum o proturaketnoj
obrani kao sastavni dio temelja međunarodnoga sustava za kontrolu
naoružanja. Ne težimo kršenju ni slabljenju tog sporazuma - želimo
da on bude ojačan', izjavio je Talbott u Moskvi prije početka
summita.
Po Talbottovoj i Clintonovoj ideji o 'jačanju' Sporazuma o
proturaketnoj obrani, SAD bi i dalje trebale biti izložene mogućem
raketnom napadu u okviru kojeg bi američki teritorij mogao postati
metom oružja za masovno uništenje. Poznata pod pojmom Zajamčenog
međusobnog uništenja (Mutually Assured Destruction - MAD - op.
prev.) takva je politika zapravo relikt hladnog rata na kojem
Clinton i dalje ustraje, vjerujući da je bolje osvećivati živote
nego ih spašavati.
Clinton se zapravo dugo opirao proturaketnoj obrani. G. 1993. -
bila je to njegova prva godina na predsjedničkoj dužnosti - odbacio
je Reaganovu Stratešku obrambenu inicijativu koja je predviđala
višeslojni obrambeni štit, djelomično baziran u svemiru, i
dramatično smanjio troškove istraživanja, bazirana u svemiru. Iste
godine Clinton je odbacio i Bushov projekt globalne zaštite od
ograničenih udara - posrijedi je bio plan za zaštitu američkog
teritorija i američkih vojnika, stacioniranih u prekomorskim
zemljama. G. 1995. Clintonov i Goreov kabinet objavio je Državnu
obavještajnu procjenu po kojoj bi se SAD mogle suočiti s prijetnjom
raketnog napada tek za 15 godina.
No, u srpnju 1998. dvostranačko povjerenstvo za procjenu prijetnje
raketnog napada na SAD, poznato pod nazivom Rumsfeldovo
povjerenstvo, objavilo je jasno izvješće sa zaključkom - potpuno
suprotnim naručenoj obavještajnoj procjeni kabineta iz 1995. g. -
da bi 'SAD mogle dobiti tek vrlo slabašno ili čak nikakvo
upozorenje' da se države 'negativci' pripremaju operacionalno
upotrijebiti raketne projektile za napad koji bi mogao ugroziti
američki teritorij. Valja napomenuti da je Rumsfeldovo
povjerenstvo također zaključilo da Rusija, čiju dozvolu Clinton
traži za uspostavu beskorisne, nedjelotvorne proturaketne obrane,
'predstavlja prijetnju za SAD kao glavni izvoznik proizvodne
tehnologije - uključujući i one za proizvodnju raketnih sustava - u
zemlje, neprijateljske prema SAD'. 'Konkretno, ruska je pomoć
silno ubrzala u prvom redu iranski program za proizvodnju raketnih
projektila', zaključilo je Rumsfeldovo povjerenstvo.
Nakon objave izvješća Rumsfeldova povjerenstva, dvije stranke u
Kongresu također su naglo pokazale daleko veću spremnost za što
skoriju uspostavu državnoga proturaketnog sustava. Pokoravajući
se pritisku javnosti i političkih stranaka i nadajući se da će
zaštititi političke interese potpredsjednika Ala Gorea,
Clintonova vlada potpisala je prošle godine zakon koji obvezuje
naciju 'da što prije uspostavi djelotvorni sustav za državnu
proturaketnu obranu'. No, istinski djelotvoran sustav za državnu
proturaketnu obranu bio bi po definiciji potpuno nespojiv s
oganičenjima vezanim uz Sporazum o proturaketnim sustavima,
uključujući i relativno manje preinake koje vlada preklinjući moli
od Rusije, aktivnog dostavljača tehnologije za proizvodnju
raketnih sustava.
Loš dogovor o preinakama Sporazuma o proturaketnoj obrani bio bi
gori od nepostizanja dogovora jer bi - unatoč praktičnim razlozima
- potvrdio zabranu uspostave djelotvorne proturaketne obrane. SAD
bi trebali krenuti u suprotnom smjeru - svidjelo se to Putinu i
Clintonu ili ne", zaključuje komentator.