US WP 8. V. RAZLIKA JE GRANICA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 8. V. 2000. Razlika granica "Zamislite da ste sa svojom obitelji prisiljeni otići iz svoga doma pod prijetnjom vatrenim oružjem; ili da je vaša kuća spaljena i da morate otići drugamo u potrazi za hranom, vodom i krovom nad glavom. Ne bi vas bilo briga gdje odlazite dok god bi mjesto na koje odlazite bilo sigurno i dok biste dobivali pomoć. No, tu je 'kvaka'. Ako, bježeći, prijeđete međunarodnu granicu, postajete službeni izbjeglica, koji postaje podoban za primanje pomoći UNHCR-a. Međutim, ako ostanete u vlastitoj zemlji, UNHCR se za vas neće pobrinuti. Možda možete primiti tek ograničenu međunarodnu pomoć(...). Vaša će sudbina biti u rukama vaše vlade - čak i u slučaju da je represija te vlade bila razlogom zbog kojega ste bježali(...). Međunarodna zajednica bi vas klasificirala kao 'interno razmještenu osobu'- IDP- i uglavnom ignorirala. Naravno, prave razlike između 'službenog izbjeglice' i 'interno razmještene osobe' nema - naročito ne za samu žrtvu. Sterilni i birokratski inicijali IDP u UN-ovim i međunarodnim legalnim dokumentima imaju povlašten položaj, no zapravo je riječ o umanjenici koja svijetu omogućuje da ignorira golem problem. Govorimo o velikom broju gotovo zaboravljenih ljudi. Danas postoji barem 20 milijuna izbjeglica unutar vlastitih zemalja u cijelom svijetu. Broj 'službenih' izbjeglica, s druge strane, stalno se, od 1992., smanjuje, a sadašnji broj iznosi 11 milijuna. Iako obje brojke uzbunjuju, trend se svakako obrnuo.(...) Kao što je Julia Taft, pomoćnica državne tajnice za populaciju, izbjeglice i migraciju, opetovano isticala, broj internih izbjeglica tijekom proteklih dvadeset godina više se nego udvostručio. Porast tih brojka predstavlja blagu no zamjetnu promjenu u geopolitici: tijekom hladnoga rata izbjeglice su prelazile granice kako bi izbjegle prijetnjama vlastitih vlada. No sukobi u 21. stoljeću (Čečenija, Kongo, Angola) su složeniji. Interni izbjeglice u Kongu, npr., bježe pred različitim vojskama iz pet zemalja, kao i pred još većim brojem pobunjeničkih pokreta. Potpora međunarodne zajednice takvim ljudima potpuno je neprikladna. Iako je Sadako Ogata, dinamična čelnica UNHCR-a, nedavno objavila otvorenije izvješće glede internih izbjeglica koje obznanjuje 'neravnomjeran i u mnogim slučajevima neprimjeren' odgovor na ovo pitanje, donatori humanitarne pomoći nastavljaju pomagati interne izbjeglice daleko skromnije nego druge. Nevladine udruge poput Crvenoga križa donekle pomažu takve izbjeglice no sami ne mogu riješiti problem. Osim toga, sustav oslanjanja UN-a na tzv. 'koordinirani' odgovor prečesto se pokazuje kao još jedna umanjenica - za nedjelotvornost, u ovom slučaju. (...) Osnovni mandat za interne izbjeglice trebao bi biti dan jednoj agenciji, vjerojatno UNHCR-u. Taj prijedlog neki su u međunarodnoj zajednici kritizirali kao nepošten prema drugim agencijama, no nitko ne bi trebao biti imati defenzivan stav kada se radi o poduzimanju akcije. Kritike treba pozdraviti ako stimuliraju reforme. Međunarodna zajednica treba razmotriti prijedloge kako bi se postigli sljedeći ciljevi: - odrediti jednu glavnu agenciju za svaku pojedinačnu izbjegličku krizu koja se pojavi i jasno definirati odgovornosti te agencije. U većini slučajeva, biti će to UNHCR. - sve humanitarne agencije UN-a trebaju odrediti jedno područje na kojem će pomagati interne izbjeglice. - bolje pratiti hitne slučajeve toga tipa. Npr. glavni tajnik bi trebao izdavati redovita i opsežna izvješća za svaku zemlju glede stanja o izbjeglicama diljem svijeta, kao i glede onoga što UN čini u vezi s tim pitanjem. - pojasniti da je zaštita i zastupanje internih izbjeglica od jednake važnosti kao i nastojanja glede 'službenih' izbjeglica. Nažalost, neke humanitarne i agencije za razvoj to, čini se, još ne vide kao dio svoga mandata. (...) Ako možemo privući pozornost svijeta na muke koje trpe ovi ljudi; ako možemo izvršiti pritisak na vlade da zaštite te nedužne žrtve i osiguraju pristup agencijama za humanitarnu i drugu pomoć; ako možemo oblikovati programe za pomoć koji su zasnovani na principu predvidljivosti, odgovornosti i univerzalnosti, tada ćemo moći kazati da smo poduzeli veliki korak naprijed prema ublažavanju tog ozbiljnog problema. Više ga ne možemo ignorirati", piše Richard Holbrooke.