US 14.4. WP KOSOVO I NEOVISNOST

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 14. IV. 2000. Kosovo i neovisnost "George Robertson, glavni tajnik NATO-a, boravio je u Washingtonu gdje je tražio da mu se pripiše zasluga, što je i dobio, za uspostavu mira i sigurnosti na Kosovu u posljednjih 12 mjeseci. I zaista, mnogo je razloga da se NATO-u pripiše zasluga za mnogo stvari. Saveznici su, kao što kaže Robertson, napravili pravu stvar kada su srbijansku vojsku i snage sigurnosti istjerali iz pokrajine, na taj način vraćajući žrtve Miloševićeva etničkog čišćenja u njihove domove, i započinjući obnovu gospodarstva i civilnog društva. Robertson je također sasvim u pravu kada tvrdi kako se saveznici trebaju posvetiti dogotovljavanju onoga što su započeli. Ali kako? U svome članku koji je 4. travnja objavljen u Washington Postu, Robertson tvrdi kako su naročito potrebne tri stvari: vojnici, novac i policija. Vojnici i policija trebali bi se pobrinuti za mir i sigurnost, novac za ponovnu izgradnju gospodarstva. Međutim, ono što je zaista potrebno jest upravo ono što je narodu Kosova tako dugo bilo uskraćivano i za što su se saveznici borili da im vrate: političku slobodu (...) kojom bi sami krojili svoju budućnost. Neuspjeh saveznika da se pobrinu za osnovna politička prava - posebice njihova nevoljkost da narodu Kosova omoguće da sami određuju politički status vlastite zemlje u demokratskom procesu - zauzvrat potkopava njihova nastojanja da utvrde mirno civilno društvo na Kosovu. Stajalište je saveznika da se o pitanju neovisnosti Kosova ne treba odlučivati na demokratski način, tako da o njemu odluči lokalno stanovništvo, nego da o tome treba odlučiti međunarodna zajednica. Kaže se također da se s bilo kakvom odlukom u svezi s neovisnosti Kosova treba složiti i beogradska vlada. To stajalište odgađa rješenje pitanja s kojim se članovi Vijeća sigurnosti radije ne bi suočili(...). No cijena koja se za to plaća je visoka i sve viša. Vojnici i policija dio su te cijene, naravno, a Robertsonov poziv za još više vojnika i policajaca nije posljednje što ćemo čuti. Najveći dio cijene, međutim, šteta je reputaciji NATO-a kao predvodnika slobode i demokracije. Vrijedi se zapitati zbog čega Kosovo ima sigurnosni problem. Rasističke predrasude koje su rezultat stoljeća sukoba dio su odgovora. Neprimjerene policijske snage drugi su dio. Najvažniji izvor nesigurnosti, međutim, jest nastavak nesigurnosti o neovisnosti. Srbi na Kosovu, koji sada čine manje od 5 posto populacije, ne žele neovisnost. Mali broj albanskih Kosovara želi neovisnost sada i spremni su se boriti kako bi to i ostvarili. Smatrajući kako će njihove šanse za neovisnost biti poboljšane ako na Kosovu bude manje Srba, ostanak Srba ovdje postaje opasan. Većina albanskih Kosovara također želi neovisnost no više bi voljeli izboriti se za nju bez sukoba i bili su voljni čekati. Ipak, neće čekati vječno i svaki mjesec koji prolazi neovisnost čini manje vjerojatnom i ide u prilog stajalištu manjine kako se pitanje može razriješiti samo nasiljem. Naravno, neovisno Kosovo stvara problem za područje Balkana i međunarodnu zajednicu. Poštivanje prava manjine mora biti osigurano unutar zemlje, što susjedne zemlje mogu shvatiti kao prijetnju. S tim će se pitanjima biti, međutim, daleko lakše suočiti u kontekstu programa koji zemlju nedvosmisleno pokreće prema neovisnosti, u skladu sa slobodno izraženim, demokratskim određenjem naroda ove zemlje. Pitanje neovisnosti se trenutno, zapravo, smatra nečim tako važnim da ljudima kojih se ono izravno tiče ne bi trebalo biti dopušteno da o njemu sami odlučuju. Niti jedan se narod nikada nije odrekao svoje žudnje za neovisnosti zbog takvoga stajališta, iako je on često izrican. Brojni imperiji su isticali kako njihove kolonije 'nisu spremne za neovisnost' i nudile im, umjesto ovoga, točno ono što Robertson danas nudi Kosovu - vojnike, novac i policiju. Spremne ili ne, te su kolonije ipak postale neovisne. NATO desetljećima zagovara kako bez obzira na broj vojnika i policajaca koju neka država ima, istinska sigurnost Europe nikada ne može biti uspostavljena bez slobode, demokracije i postojanja zakonodavne države. Čelnici saveznika sada putuju u Prištinu upozoravajući kosovske Albance da se moraju ponašati odgovorno, niječući im u isto vrijeme pravo da odgovorno odluče o pitanju do kojeg im je najviše stalo", piše William H. Taft., bivši veleposlanik SAD-a pri NATO-u.