US CSM 23.2. NACI. ZATVORENICI-HAIDER

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 23. II. 2000. Za bivše zatvorenike nacista, Haider nije Hitler "Kada je austrijska Slobodarska stranka (FPO) postala novi partner u novoj koalicijskoj vladi, diljem Europe podigao se val prosvjeda. Politički čelnici i tisak opisivali su FPO kao neonaciste. Europska unija obznanila je povratak Adolfa Hitlera u osobi Joerga Haidera, šefa FPO-a, koji da truje Europu mržnjom, rasizmom i ksenofobijom. Za Austriju su najavili kaznene mjere, diplomatsku izolaciju i gospodarske sankcije. Ta je povijesna premisa pogrešna. Adolf Hitler se nije pojavio kao grom iz vedra neba. Mukotrpno se probijao 15 godina u Njemačkoj demoraliziranoj porazom, poniženoj osvetničkim sporazumom iz Versaillesa, žrtvovanoj od njezina starog neprijatelja, Francuske. Europa se u to vrijeme nije mogla nositi s kolapsom predratnog poretka. Gospodarska nestabilnost vodila je katastrofalnoj depresiji početkom 30-ih godina. Europa je, politički, bila slika kaosa, a Njemačka ludnice u kojoj su se pristaše puča i privatnih vojska borile za prevlast. Europa je danas od takve situacije udaljena svjetlosnim godinama. Nema razloga niti za vjerovanje da je Austrija posebno ranjiva. Kada je većina Austrijanaca pozdravila Anschluss, 1938., bilo je to 20 godina nakon životarenja na ostatcima Habsburškog carstva i njihove snažne želje da se ujedine s predhitlerovskom Njemačkom (što je bilo zabranjeno prema sporazumu iz Versaillesa). Hitler nije jednostavno ubrao zrelo voće. Te sam godine počeo novinarsku karijeru za United Press u Berlinu. Moj prvi zadatak bio je napisati reportažu o Hitlerovu povratku iz Beča. Već sam se sreo s pripadnicima nacističke stranke koje je Hitler poslao u Austriju nekoliko godina prije kako bi oslabili vladu. Nakon tri godine, bio sam uhićen, optužen za špijunažu i zatvoren na četiri mjeseca, nakon čega su me izgnali iz zemlje. Zatim sam radio u Sovjetskom Savezu. Teško da postoji itko osjetljiviji na povratak prijetnje totalitarizma. Povijesna premisa današnjega skandala oko Haidera - odnosno preporoda nacizma - djeluje više kao histerični refleks. Je li Haider prikriveni Hitler?(...) Njegova retorika tijekom prošloga desetljeća prilično je blijeda, možda i zbog toga što zrcali ono što je čuo dok je odrastao s roditeljima - strastvenim nacistima. Hvaljenje Hitlerove politike zapošljavanja zanemaruje golemu cijenu programa koji je bio usmjeren na ponovno naoružanje, rat i iskorištavanje prisilnoga rada. Njegovo glasno iskazivanje poštovanja određenim veteranima Waffen-SS-a - djelomice je - zapravo opravdano. U posljednjoj godini rata, nakon vojne urote koja je namjeravala izvršiti ubojstvo Hitlera, moguće i prije, regruti su, ne samo nacisti, bili poslani u Waffen-SS. Ono što u Haiderovim opaskama nedostaje jest priznanje da je originalnni SS bio kriminalna organizacija koja je imala središnju ulogu u sistemu koncentracijskih logora i holokausta. Sve u svemu, nije vjerojatno da će išta od Haiderove bučne demagogije potresti Europu u njezinim korijenima - a ni Austriju. Austrija je dokazana i čvrsta demokracija u demokratskoj Europi. Na listopadskim izborima FPO je dobila 27 posto glasova - što je najvjerojatnije prosvjed protiv ustajalog političkoga sistema u kojemu je socijalistička stranka bila u vladi 30 godina, dok je posljednjih 14 udobno dijelila s umjerenom Pučkom strankom. Nakon izbora, izbačeni su iz igre, nisu bili kadri stvoriti novu vladu. Prema nekim izvorima, socijalisti su u jednom trenutku čak pristupili FPO-u, što nije uspjelo. FPO je konačno udružio snage s Pučkom strankom. Postoje provjerene informacije da su socijalisti tada potakli druge socijalističke stranke u Europi na kampanju protiv FPO-a. Ne može se predvidjeti kada bi se mogli održati novi izbori. U međuvremenu, glavna je žrtva jedinstvo EU-a. Nikada prije nije napala niti jednu svoju članicu. Tko će biti sljedeći? Zbog kojeg razloga? A sve se to događa u vrijeme kada je Europa suočena s golemim, realnim problemima: Kosovo i Balkan; potreba da se kristalizira europska obrambena incijativa(...); i, iznad svega, širenje EU-a s mogućih 13 novih članica. Europa ima i previše problema da bi se bavila ovakvim emotivnim pitanjima od nevelike važnosti", piše Richard C. Hottelet.