US NYT 2.II. AUSTRIJSKI RUŽNIJI GLAS

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 2. II. 2000. Austrijski ružniji glas "Prije tri godine, prilikom 50. godišnjice oslobođenja Austrije od nacizma, na Heldenplatzu, u središtu Beča dogodio se izvanredan skup. Pod balkonom s kojega je nekoć sam Adolf Hitler bombastičnim i dugačkim govorima oslovljavao svoje bučne pristaše, austrijski umjetnici, intelektualci i političari, kao i njihovi prijatelji i pristaše (...) ujedinili su se kako bi proslavili Hitlerov pad, i na taj način očistili stari trg od njegove povezanosti sa zlom. Imao sam povlasticu da te noći budem jedan od onih koji su držali govor, i bilo mi je jasno da je modernija svrha ovog događaja bila dati oblik i glas 'dobroj Austriji', tom strastvenom i brojnom biračkom tijelu o kojemu se izvan same Austrije čuje iznenađujuće malo. To su razumjele i pristaše Joerga Haidera, čelnika austrijske Slobodarske stranke pa je okupljanje postalo predmetom ultra- desničarskog ismijavanja. Tada je, nažalost, počelo kišiti. To je bila neonacistička kiša, neprekidna, apsolutistička, netolerantna, odlučna da se njezina volja provede u djelo. Organizatori okupljanja bili su zabrinuti. Slab odaziv bit će razlog za slavlje Haiderovih pristaša, a događaj bi se mogao osvetiti. Međutim, kada sam došao na pozornicu, preda mnom je bio nezaboravan pogled. Heldenplatz je bio prepun, kao što je Times Square bio u milenijskoj noći. Gomila je bila pokisla do kože, sretna, mlada. Ljudi su došli kako bi dali svoj glas za stvar do koje im je veoma stalo, i nisu imali namjeru dopustiti da im na put stane malo vode. To sjećanje najnovije vijesti o Haiderovom usponu na vlast - što jezivo podsjeća na karijeru glavnoga hitlerovskog lica u Brechtovom dramskom komadu 'Nezaustavljivi uspon Artura Uia' - čini to više odbojnima. U rastućoj Haiderovoj popularnosti vidimo poraz tih idealističnih mladih ljudi koji su rame uz rame stajali po kiši koja je lijevala kao iz kabla. No Haiderovu pobjedu gledati tek kao pobjedu zla nad dobrim nije dovoljno. Uspjeh ekstremističkih čelnika bez iznimke je povezan s neuspjesima u sustavu kojega nastoje istisnuti ili nad kojim nastoje barem preuzeti kontrolu. Tiranija iranskog šaha stvorila je tiraniju ajatolaha. Lijena korupcija starog, svjetovnog Alžira porodila je Naoružanu islamsku skupinu i Islamsku frontu spasa. A stara austrijska 'velika koalicija' (...) u dovoljnoj je mjeri razbila iluzije glasača da bi ih navela da se okrenu Haideru. Europske novine ovih su dana pune priča o korupciji, a razotkrivanja su dar populističkom demagogu Haiderova tipa. Kada nasljednici pokojnoga talijanskog premijera Bettina Craxia, koji je bio osuđen zbog korupcije, sliježu ramenima i priče o nezakonitom financiranju Craxia, Helmuta Kohla i Francoisa Mitterranda nazivaju nevažnima, stvari samo pogoršavaju. Što Europa više izgleda kao 'velika koalicija' arogantnih čelnika za koje cilj veoma lako opravdava sredstva, haiderovci imaju to više streljiva. Haider je izjavio kako on sam neće ući u vladu - na taj će način lakše upravljati situacijama putem svojih zamjenika i pomoćnika, tako će biti i manje... izložen. Prema političkom teoretičaru Karlu-Markusu Gaussu, Haider je izveo europskiji trik. Kao i Jean-Marie Le Pen u Francuskoj ili Umberto Bossi u Italiji, dobio je potporu bogate, uspješne buržoazije. Ono što njegovi pristaše mrze kod imigranata, vjeruje Grauss, nije njihova rasa nego njihovo siromaštvo. 'Sustav je korumpiran', stoji na plakatima njemačkih demonstranata koji prosvjeduju protiv Kohla. U pravu su, a borba protiv te korupcije i borba protiv Joerga Haidera su jedno. EU mora posvetiti jednako energije iskorjenjivanju umjetnika koji barataju nezakonitim novcem u svojim vlastitim redovima kao i zatvaranju redova protiv Haidera i njegove Slobodarske stranke. Na svršetku Brechtove drame, glumac koji igra Artura Uia iskorači naprijed i obraća se izravno publici, upozoravajući da se ne uljujkuje u samodopadnost i lažnu sigurnost. Ui/Hitler jest svrgnut, podsjeća nas, no 'kuja koja ga je okotila ponovno se tjera.' Europska unija brzo se mora dovesti u red, ako ne želi da ju povijest pamti kao posljednju inkarnaciju te gadne kuje", upozorava Salman Rushdie.