IHT 16. V. NEPRIJATELJSTVO UN-A PREMA SAD-U

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 16. V. 2001. Napadaj znakovitog kašlja pri UN-u "Godine 1976. Daniel Patrick Moynihan dao je ostavku na položaj veleposlanika SAD-a pri UN-u i napisao knjigu pod nazivom 'A Dangerous Place' (Opasno mjesto). Hladnoća i neugodne navike glasovanja većine izaslanika bili su glavni znakovi da se sprema nešto loše. To nešto, tvrdio je, jest utjecaj Sovjetskog Saveza na međunarodnu kulturu. Ujedinjeni Narodi bili su jednostavno rani sustav upozorenja, kanarinac u Gemeinschaftu, vjesnik društva. Sada je SAD izbačen iz UN-ovog 'Odbora za ljudska prava', a kanarinac je još jednom dobio napad kašlja. Treba nam dijagnostičar koji bi nam kazao što taj simptom znači. Ujedinjeni narodi nikada nisu bili potpuno razumljiva organizacija. Godine 1976. kao predstavnik SAD-a u 'Odboru za ljudska prava', neko sam vrijeme proveo u njegovom užurbanom ženevskom stožeru. Mjesto je bilo prepuno rezolucija, sukoba, intriga i buke, a veliki dio toga nije polučio nikakve bitnije posljedice. Sposobni dužnosnici američkog 'Ureda za odnose s inozemstvom' s kojima sam radio, mnogo su radili, intenzivno skijali i poznavali sve najbolje restaurante. Svoj su posao smatrali pokretnim slavljem, ne zbog neodgovornosti nego zbog osjećaja da ono što čine neće baš puno utjecati na svijet u kojem žive. (...) Prije no što sama otišao u Ženevu, radio sam kao savjetnik Moynihanova izaslanstva. Plan Ujedinjenih naroda uključivao je odgovornost Zapada prema zemljama Trećeg svijeta, konferenciju s temom problema žena, rezoluciju koja cionizam osuđuje kao rasizam. Promatrao sam Moynihana kako mudro dijagnosticira korijensku bolest, sovjetsku manipulaciju, i kako joj se suprotstavlja svojom učinkovitom obranom zapadnoga liberalizma. U Ženevi sam jednostavno pokušavao činiti isto, uvjeren u to kako se napokon bavimo međunarodnom realnosti. Danas je uvjerljiva sigurnost polariziranog svijeta nestala. Politika općenito djeluje manje fascinantno. Što da mislimo o jednom glasovanju u manje važnom političkom tijelu kao što je povjerenstvo? Kritičari na desnom krilu tvrde kako su Ujedinjeni narodi učinili nešto loše i kako se SAD mora osvetiti(...). Kritičari na lijevom krilu tvrde kako je SAD zasigurno učinio nešto loše Ujedinjenim narodima i kako mora ispraviti to što je učinio. Političari pristaše realpolitik-a tvrde kako čitava stvar nije važna. Ne znamo koji širi fenomen glasovanje odražava. Da li je to bila tek nesretna izborna slučajnost, u sklopu koje su svi mislili kako će za SAD glasovati netko drugi? Jesu li američki zapadni saveznici, kao i uvijek nepouzdani kada su ljudska prava u pitanju, svoju politiku popuštanja Sovjetima zamijenili onom popuštanja Kinezima? Je li glasovanje bio prosvjed protiv globalizacije? Ili tek izraz zavisti, kolektivne nevoljkosti da se ovo stoljeće promatra kao oblikovano prema američkoj slici? Jesmo li svjedoci početka sheme provokacije koja će imati učinak, bio onom namjeran ili ne, da će SAD početi njegovati izolacionističku politiku? Današnji sve brži informacijski stroj otežava, ne olakšava, razabiranje bitnih političkih činjenica koje se nalaze ispod površine koja se konstantno kreće. Ujedinjeni narodi su, napokon, svijet upakiran u parlamentarni oblik, prepun ljutnje i suprotnosti. Bilo to dobro ili loše, on pruža najbolji način na koji možemo vidjeti kako nam se približava veliki problem. Amerikanci će morati pričekati na slijedećeg velikog dijagnostičara. No, u međuvremenu, ne ubijajte kanarinca", piše Leonard Garment.