WASHINGTON TIMES 19. IV. SAD I KINA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 19. IV. 2001. Ispit vanjske politike "Zrakoplovni incident SAD-a i Kine (...) nad Južnim kineskim morem potaknuo je još jedno preispitivanje našeg burnog odnosa s Pekingom. Bio je ovo prvi ispit sposobnosti predsjednika Busha da vodi vanjskopolitičku konfrontaciju, a položio ga je uz odličan uspjeh iako je, s obzirom na to kakvi ispiti tog tipa znaju biti, ovaj bio relativno lagan. Ovo nije bila kubanska raketna kriza niti iranska kriza s taocima. Situacija nije ni približno krizna iako su ju u nekim medijima nazivali takvom. No da je vođena loše, mogla je postati kriznom. Kada je u pitanju Kina, postoje pitanja zbog kojih se vrijedi sukobiti, kao što je mogućnost kineskog napada na Tajvan, no ovaj se incident ne ubraja u njih. Ovo je bio slučaj u sklopu kojeg su državnici i retoričari, što je dulje trajala mrtva točka, morali povećavati ulog. No istovremeno, morali su pregovarati mirno, s ciljem ostvarenja sporazuma koji je prihvatljiv za obje strane. Bushova ekipa za vanjsku politiku, koju je mirno predvodio državni tajnik Colin Powell, ovaj je problem vodila baš kako je trebalo.(...) Na kraju, sve je bilo usmjereno na čuvanje ugleda; čuvanje našeg prava na djelovanje unutar međunarodne zračne zone kako bismo štitili Tajvan; i na interne političke sukobe u Kini između tvrdokornih nacionalista komunista i reformatora koji su Kinu postupno usmjerili prema tržišnom kapitalizmu u nastojanju da postanu globalna gospodarska sila. Incident je izazvao neke histerične reakcije u SAD-u. Većina dolazi od protivnika Kine koji su u incidentu vidjeli priliku da rasplamsaju utihlu raspru glede tržišnog statusa Kine. (...) Jedna od najhisteričnijh reakcija bio je uvodnik naslovljen s 'Nacionalno poniženje' u 'Weeky Standardu' Williama Kristola, koji je napao Busha kao slabića i beskičmenjaka unatoč ratobornosti Kine, i zbog nepotrebnog odlaganja oslobađanja 24 člana posade. U svome uvodniku, konzervativni časopis izlaže: 'Bush je razotkrio svoju slabost. Razotkrio je i strah: strah od političkih, strateških i gospodarskih posljedica prihvaćanja kineskog izazova. Nakon što je iskazao tu slabost i strah, Kinezi će ju pokušati iskoristiti kada god to budu mogli, a najvjerojatnije u budućim sukobima s Tajvanom.' Kristol je zaista pretjerao. Vojna velesila zna kada koristiti silu a kada diplomatski rješavati incident od kojeg ne dobiva ništa od strateške važnosti. (...) Na posljetku, Bush i njegova ekipa bili su usredotočeni na ono što je bilo zaista važno tijekom 11- dnevnog pregovaranja: biti čvrst i odlučan, no ne dozvoliti tvrdokornim Kinezima da nas prisile na upotrebu sile. Bush i Powell u potpunosti razumiju da našu politiku moramo usmjeravati na slijedeću generaciju kineskih čelnika, koja će zahtijevati više gospodarske i političke slobode. Upravo zbog ovoga je važno da jačamo i širimo naše trgovačke veze s Kinom, prilagodimo njen sistem pravilima Svjetske trgovačke organizacije i da djelujemo iznutra kako bismo politički oslobodili njeno društvo putem sve brojnije kineske poduzetničke srednje klase. Istovremeno, moramo odaslati jasnu poruku da je ponašanje Kine u sklopu ovog najnovijeg incidenta naštetilo njoj samoj. Skora prodaja oružja Tajvanu bit će najučinkovitija prilika da se ovo učini, kao i nastavljanje promatračkih letova. Kada se sve zbroji i oduzme, Kina je za smrt svog pilota dobila jedno 'veoma nam je žao', no ništa drugo. Mi smo, pak, još jednom potvrdili svoje pravo na letenje nad Južnim kineskim morem i našu odlučnost da obranimo Tajvan od kineskih napada", piše Donald Lambro.