INT. HER. TRIB. 9. I. DA ZA HAAG NA DUNAVU U SLUČAJU MILOŠEVIĆA

SJEIDNJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 9. I. 2001. Da za Haag na Dunavu u slučaju Miloševića "Ako Beograd ne želi poslati Slobodana Miloševića u Haag, svi su razlozi za to da Haag dođe u Beograd i Miloševiću sudi tamo. Ono što je novi jugoslavenski ministar vanjskih poslova, Goran Svilanović, dao za naslutiti Madeleine Albright u Washingtonu jest da bi ovakvo rješenje moglo biti prihvatljivo za Koštuničinu vlast, što bi trebalo prihvatiti raširenih ruku. Ono o čemu uopće ne treba raspravljati, niti glede čega treba činiti kompromise jest to da se Miloševiću mora suditi prema međunarodnom zakonu i u međunarodnom sudu za ratne zločine za koje je optužen. Nije dovoljno da mu se kod kuće sudi i da bude osuđen zbog pronevjere, korupcije ili drugih navodnih kriminalnih radnji. Raspon zvjerstava za koje je odgovoran ponajprije Milošević - (...) traže primjereni sudski proces i kaznu. U međunarodnoj zajednici, pa čak ni u samom haaškom sudu, nije postojala potreba da se ovo pitanje gura prije nego što izbori, koji su održani 23. prosinca, budu za Koštunicom. No raspoloženje među srbijanskim susjedima i, što je bitno, u Beogradu, (...) jest da ovo pitanje više ne treba odgađati. I ne radi se tek o pitanju poravnavanja računa samo u bivšoj Jugoslaviji, nego i o poštivanju načela. Ako zaista želimo užase genocida iz proteklog desetljeća ostaviti za sobom, mora se pokazati kako je međunarodna pravda dalekosežna i kako ima dugo pamćenje. Sve do sada, predsjednik Koštunica je izbjegavao suočiti se s ovim problemom. Njegovi nacionalistički instinkti i dane izjave u suprotnosti su s njegovim razumijevanjem međunarodnih obveza i pritisaka s kojima je suočen. Mnogo je puta izjavljivao kako nije spreman poslati Miloševića i druge optužene u Haag. Kazao je i to da će njegova vlada surađivati s haaškim sudom. Jedno rješenje za EU, SAD i druge ključne međunarodne sile jest jednostavno pritisnuti Koštunicu jače, uvjetujući daljnju pomoć i ukidanje sankcija Miloševićevim izručenjem Haagu. Ipak, možda bi ovo bilo precjenjivanje Koštuničinih sposobnosti. Koalicija bivših stranaka oporbe krhka je a Koštuničina kontrola nad policijom i vojskom još uvijek upitna. Ako Koštunica sada misli kako može utjecati na to da Haag učini presedan, tako da sud zasjeda u Beogradu, sudeći slučaj prema međunarodnom zakonu, donoseći presudu na istom mjestu a Milošević potom služi kaznu u jugoslavenskom umjesto nizozemskom ili skandinavskom zatvoru - zašto onda ne pristati na sve gore navedeno? Prema statutu suda, koji je Vijeće sigurnosti UN-a prihvatilo 1993. godine, sjedište istoga jest u Haagu, no pravila dopuštaju 'vršenje funkcija na mjestu koje nije sjedište suda ako to odobri predsjednik u interesu pravde'. Isto tako predsjednik može odobriti zatvor u bilo kojoj državi koja je iskazala svoju voljnost da 'udomi' optuženika. Postoje očiti praktični problemi, npr. sigurnost koja je potrebna za suce, tužitelje a posebice svjedoke. Moguće je da će neki članovi suda smatrati kako je Beograd mnogo manje ugodan grad za vršenje njihove dužnosti od Haaga. No moj jasni dojam nakon rasprava s višim osobljem suda, sadašnjim i bivšim, jest da ti problemi nisu nesavladivi - u slučaju da sud dobije dovoljnu novčanu pomoć. Problem sigurnosnog rizika u prošlosti je svakako preuveličan. Veći dio razloga nevoljkosti međunarodnih snaga da sudjeluju u agresivnoj akciji u Bosni ili drugdje s ciljem uhićenja haaških optuženika potaknuta je strahom od osvete sunarodnjaka optuženika. No u praksi, svaki je takav slučaj uhićenja, kada bi do njega došlo, prošao gotovo bez ikakva izgreda. Možda je najvaljaniji razlog da se kaže 'da' Haagu na Dunavu (...) činjenica da bi se tako stvorila prilika za srbijansku javnost da postane mnogo bolje informirana glede događanja tijekom proteklog desetljeća. Bilo bi sasvim moguće imati ne samo interni prijevod razgovora u sudnici nego i prijenos uživo događanja u sudnici na srpskom jeziku. Protivnicima haaškog suda je lako tvrditi kako je sud beznadežno pristran i politički motiviran kada to nitko ne može provjeriti, a mnogo teže kada to može svatko. The International Crisis Group zalaže se za mnogo aktivniji pristup uhićenju i kažnjavanju osumnjičenih ratnih zločinaca pripadnika svih etničkih skupina - uključujući i na desetke posredno odgovornih koji ne samo da nisu optuženi nego se nalaze i na položajima istinskoga političkog i upravnoga utjecaja u raznim dijelovima Balkana.(...) Nije pretjerano smatrati suđenje unutar haaškog suda ne samo pravnim postupkom nego i suvremenom moralnom predstavom koja ljude tjera da suoče i priznaju, kao uvod u eventualno mirenje, zločine koje bi mnogi radije zaboravili. Nema zločinca koji je prikladniji za takovo razotkrivanje od Slobodana Miloševića i moguće je da nema boljeg mjesta za prikazivanje takve predstave s moralnom poukom od samog Beograda", piše Gareth Evans, predsjednik International Crisis Group, bivši ministar vanjskih poslova Australije.