INT. HER. TRIB. 3. I. POVRATAK U BUDUĆNOST: GLOBALIZACIJA RASTE I POLITIZIRA SE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 3. I. 2000. Povratak u budućnost: globalizacija raste i politizira se "Globalizacija je revolucionarna sila koja će opstati. No globalizacija slijedećih 10 godina biti će drukčija od one posljednjih 10. Vanjska politika morat će se manje usmjeravati na gospodarsku stranu globalizacije a više na onu političku. Tijekom 1990-tih, u prvoj fazi globalizacije, gospodarstvo je bilo na prvom mjestu. Nakon deset godina, zemlje diljem svijeta su ukinule gospodarski nadzor, izmijenile sredidbu industrija i liberalizirale gospodarstva. Dok su tržišta kapitala iskazivala svoju moć, vlade su počele misliti kako nemaju mnogo moći nad vlastitom sudbinom. No kako ulazimo u drugo desetljeće globalizacije, zemlje su shvatile kako ograničenja kapitalizma nisu niti približno snažna niti predvidljiva kako su mnogi to vjerovali. U Europi, vlade reformiraju svoja gospodarstva zadržavajući svoj status države s punim socijalnim osiguranjem. (...) U međuvremenu, u pregovorima glede svega, od genetski modificirane hrane do kulturnih zbivanja, gospodarstvo zauzima mjesto iza politike. Europljani su odlučili kako žele platiti cijenu u neučinkovitosti za vlastite političke vrijednosti. Ignoriranje političke dimenzije globalizacije već je imalo svoju cijenu. Nigdje ovo nije bilo očitije nego kada je u pitanju gospodarska kriza Istočne Azije krajem 1990-tih, posebice u Indoneziji. Nakon te krize, MMF i Washington pomogli su svrgnuti režim predsjednika Suharta, nadajući se da će uslijediti radikalne gospodarske i političke reforme. Umjesto toga, čitava je zemlja utonula u siromaštvo. Gospodarstvo se smanjilo gotovo za pola, brišući tako 20 godina gospodarskog rasta, bacajući desetke milijuna ljudi ispod granice siromaštva i uvlačeći zemlju u etnička nasilja. Treba uzeti u obzir i suprotnu sudbinu Malezije, koja se oporavila od istočnoazijske krize jednako brzo kao bilo koji od njezinih susjeda unatoč zadrtosti njezina diktatora, Mahatira bin Mohamada. Jedan je indonezijski intelektualac ovo tužno komentirao: 'Mnogi u mojoj zemlji željeli bi da je Suharto učinio ono što je učinio i Mahatir - usprotivio se MMF-u i krenuo vlastitim tempom. U tom bi slučaju danas bili u mnogo boljem gospodarskom stanju.' Ili, npr. trgovina. Pregovori glede širenja globalne trgovine zaustavljeni su. Zemlje trećeg svijeta vjeruju da su bez nekih koncesija Zapada ti pregovori postali jednosmjerna ulica u kojoj samo oni otvaraju svoja tržišta. No zapadne zemlje ne žele se odreći domaćih subvencija (...) bez obzira na to koliko iskrivljuju globalna tržišta. Globalizacija ide samo do te granice. Tu je zatim i Srednji Istok, gdje zavodljivost globalizacije nije imala velikog uspjeha. Bill Clinton, Shimon Peres i drugi naslikali su sliku novog Srednjeg Istoka zasnovanu na suradnji, gospodarskoj međuovisnosti i rastu. No Jaser Arafat razumije da u takovom svijetu palestinska vlast, a ni on osobno, ne bi napredovali. Zemlje kao Irska i Izrael imaju velike koristi od dostupnosti globalnog gospodarstva pa preuzimaju i političke rizike. No većim dijelom svijeta vlada politička elita koja se ne usuđuje liberalizirati jer bi time ugrozila svoju vlastitu moć - sjetimo se Afrike, Središnje i Južne Azije. Za njih globalizacija nije prilika nego prijetnja.(...) Globalizacija je dominantna sila u današnjem svijetu i izrazito progresivna. No kada se Washington zalaže za gospodarsku liberalizaciju, na umu bi trebao imati politički kontekst u kojem pojedine zemlje i režimi postoje. Kada pokušava proširiti slobodnu trgovinu, mora se zalagati i za političke kompromise s ciljem unaprjeđivanja pregovora. Kada je u pitanju Europa, npr., morat će koristiti politička uvjeravanja kako bi modificirao stavove EU-a glede poljodjelstva, da se sankcije glede Iraka ni ne spominju. Konačno, postoji i druga strana globalizacije. Krvava raskršća slijedećeg desetljeća biti će mjesta na kojima će se globalizacija sresti s terorizmom. Svi krasni aspekti razvoja novog gospodarstva - sve niže cijene, manje granica, laka komunikacija - pomažu međunarodnim teroristima i kriminalcima jednako kao i poslovnim ljudima. A samo dobro vođena sila - vojna, gospodarska i politička- može se suočiti s ovom novom prijetnjom. Posljednja era globalizacije, krajem 19. stoljeća, također je bila brza. I tada su nastale fantastične tehnologije - struja, npr., koja je promijenila svijet. I ona je mnoge izbavila iz siromaštva. Ta je era završena ne lošim gospodarstvom nego lošom politikom- nacionalističkim suparništvima koji su doveli do Prvog svjetskog rata. Danas je gospodarstvo globalizacije u dobrom stanju. Politika nije", piše Fareed Zakaria za New York Times a prenosi list.