WASHINGTON TIMES 2. I. REFORMA HUMANITARNE POMOĆI

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 2. I. 2001. Reforma humanitarne pomoći "Dragi predsjedniče Bush: čestitamo na vašoj izbornoj pobjedi. Bit ćete čelnik najmoćnije zemlje na svijetu. 1980-tih i 1990-tih u SAD-u se odvijao ogromni gospodarski rast, no naš napredak i utjecaj udaljili su nas od mnogih zbivanja u svijetu. Najsiromašniji ljudi u najsiromašnijim zemljama često su uhvaćeni u začarani krug rata, etničkih nasilja, poplava i drugih humanitarnih katastrofa. Vjerujemo da SAD ima moralnu obvezu pomoći tim ljudima. Međunarodna zajednica nije u skladu sa sve većim međunarodnim humanitarnim potrebama. Predlažemo da razmislite o nekoliko inicijativa s ciljem rješavanja mnogih humanitarnih problema sa kojima će te se sigurno susresti. Prvo, potreba za pomoći u hrani raste. Poplave u Africi i Središnjoj Aziji ove godine prijete desetcima milijuna ljudi. Sukobi u drugim zemljama također su bili razlogom raseljenosti još desetaka milijuna ljudi. Pa ipak, unatoč predvidivim nestašicama hrane, međunarodna zajednica predvidljivo se nije ozbiljnije pozabavila ovim problemom. Kao o privremenoj mjeri, razmislite o stvaranju međunarodnih zaliha hrane tako da je hrana dostupna u slučaju hitne potrebe na vrijeme. Drugo, međunarodni mehanizmi održavanja mira neprikladni su. Ovo često uzrokuje zahtjev da UN djeluje kao međunarodni čuvar zakona i intervenira kako bi zaustavio ili ublažio sukob ili humanitarnu krizu. Ima boljeg načina. Stvaranje sile za brzo djelovanje međunarodnog sastava s ciljem brzog i učinkovitog reagiranja u slučaju humanitarnih kriza sa SAD-a bi skinuo teret. Mala, kompetentna sila za brzu reakciju- koju bi sačinjavali dobrovoljci iz zemalja koje nisu stalne članice Vijeća sigurnosti- mogla bi reagirati na humanitarne krize u zemljama i područjima u kojima SAD nema vitalnih interesa. Npr., mnogi stručnjaci slažu se kako je sila od tek 5000 mirotvoraca mogla spasiti na stotine tisuća života u Ruandi 1994. godine. Treće, međunarodna zajednica nije riješila problem zaštite života više od 20 milijuna interno raseljenih osoba (IRO) diljem svijeta. (...) Kao prvi korak, mi predlažemo da međunarodna zajednica bude jednoglasna glede ljudskih prava IRO-a, određujući koordinatora za međunarodnu akciju za IRO i za svaku krizu glede njih. Tako bi često neusklađen pristup krizama vezanima za IRO bio poboljšan njegovanjem koordiniranih međunarodnih reakcija. Četvrto, SAD bi se više trebale pozabaviti sprječavanjem problema, razdobljima nakon sukoba i poticanjem trajnih rješenja za sigurnost i humanitarne probleme. Npr., trenutno nema međunarodne organizacije koja bi za zadatak imala ispunjavanje jaza između programa za pomoć i razvoj. Tako se, kada je sukob okončan, izbjeglice i raseljene osobe često vraćaju u vlastite domove i imaju malo ili uopće nemaju prilika da ponovno izgrade svoje živote. Trebaju nam programi kojima bismo ispunili ovu prazninu, da damo ljudima priliku da postignu gospodarsku samostalnost i da smanjimo vjerojatnost da će ponovno izbiti rat zbog toga što stari problemi nisu bili riješeni. Peto, i prečesto razne organiazcije iz SAD-a reagiraju odvojeno, umjesto zajednički, na humanitarne krize. Preporučamo imenovanje 'cara', osobu- državljanina naše države na visokom položaju, koja bi upravljala Međunarodnom humanitarnom akcijom i predlažemo da ju se postavi u nacionalno Vijeće sigurnosti. Posao ovog dužnosnika bio bi usmjeravati hitnu reakciju raznih američkih organizacija na međunarodne humanitarne krize. Bio taj koordinator imenovan ili ne, bilo bi veoma korisno da administracija imenuje skupinu za humanitarno savjetovanje, koja bi se sastojala od malog, odabranog broja čelnika u ovom području koji bi administraciju mogli informirati glede složenih hitnih humanitarnih slučajeva i glede potrebe da se na takve hitne slučajeve reagira i slanjem pomoći za razvoj, tako da strana pomoć rezultira i napretkom u dugoročnijem razvoju. Konačno, vjerujemo kako SAD i UN trebaju naglasiti našu učinkovitost glede rješavanja humanitarnih pitanja. UN i druge međunarodne organizacije za pomoć i prečesto reagiraju različito, umjesto zajednički. Ova situacija sliči na invaziju na Normandiju u kojoj nema vrhovnog zapovjednika i svi generali rade što žele. No, kao i u vojnoj operaciji, reakcija na hitne humanitarne probleme zahtjeva suradnju, usklađenost i snažno čelništvo. Predlažemo da, u svakom pojedinom hitnom humanitarnom slučaju, UN, nakon savjetovanja sa SAD-om i drugima, imenuje čelnika s ovlastima i odgovornosti da nadgleda sve aspekte reakcije na krizu. Ovo bi se isplatilo jer bi bili spašeni životi i ušteđen novac. Osim toga, gledajući na to iz perspektive naših nacionalnih interesa, koristili bismo UN učinkovitije i sa sebe skinuli dio tereta. Kao predsjednik Sjedinjenih Država, predsjedniče Bush, imat ćete tešku odgovornost- rješavanje pitanja prijetnje našoj nacionalnoj sigurnosti. Iako humanitarna kriza u maloj, udaljenoj zemlji možda ne prijeti direktno našoj nacionalnoj sigurnosti, SAD- bogata, širokogrudna zemlja koja ima tradiciju pomaganja ljudima- ima moralnu obvezu da djeluje s ciljem spašavanja života", pišu Lionel Rosenblatt, predsjednik organizacije "Refugees International" i Larry Thompson, direktor zastupnika organizacije.