IT - 7.XI. LA STAMPA - FUKUYAMA

ITALIJA LA STAMPA 7. XI. 2002. Fukuyama: to je učinak 11. rujna. Sada je rat praktički siguran "'Rezultat izbora predstavlja veliki osobni uspjeh za predsjednika Busha, imat će snažan utjecaj na unutarnju politiku, od imenovanja sudaca do gospodarstva. No on bi pogriješio ako bi to protumačio kao mandat za unilateralističko djelovanje na međunarodnoj pozornici'. To je sud i opomena Francisa Fukuyame, profesora međunarodne političke ekonomije pri washingtonskom sveučilištu Johns Hopkins, i osobnog savjetnika Busha u pitanju bioetike, od kada ga je prošlog siječnja čelnik Bijele kuće imenovao u predsjednički savjet za bioetiku. - Kako je došlo do ove iznenađujuće pobjede republikanaca? = To je plod vodstva kojega je predsjednik uspio projicirati nakon 11. rujna. Naravno, Amerikanci odlučuju na temelju gospodarskih, domaćih i mjesnih pitanja kada se radi o izboru zastupnika, senatora i guvernera. No napad kojega su pokrenuli teroristi unutar granica Sjedinjenih Država, te stoga i problem sigurnosti zemlje, su i teme unutarnje politike, a danas su možda i najvažnija tema. Bush je pokazao veliku sposobnost ujedinjavanja i vođenja nacije u tom pitanju, i njegova je popularnost izvanredno porasla, ako ga usporedimo s popularnošću drugih predsjednika na polovici mandata. Bijela kuća je odlučila svoju popularnost uvesti u igru u predizbornoj kampanji, i ta je strategija funkcionirala, dajući republikanskim kandidatima dodatni poticaj koji im je trebao da prevladaju. - Je li sada neizbježan rat u Iraku? = Mislim da je gotovo siguran, no ne radi glasovanja od utorka. Rat će doći radi Saddamovog ponašanja, osim ako ne napravi toliko velike, koliko i nevjerojatne, ustupke. Pat pozicija u UN-u se deblokira, i Sjedinjene Države će dobiti novu rezoluciju. Bagdad je neće u potpunosti ispoštovati što će neizbježnim učiniti vojnu intervenciju. - Zašto, po Vašem mišljenju, izborni uspjeh na polovici mandata ne bi trebao Busha potaknuti na unilateralizam? = Jer to nije ono što žele birači. Ako pogledamo ispitivanja javnog mišljena, vidjet ćemo da je većina Amerikanaca za svrgavanje Saddama, no protiv je da to SAD učini sam. Naravno, uspjeh postignut na biralištima osnažuje predsjednikov pravac, no treba napraviti važno razlikovanje: ljudi su odobrili njegovo čelništvo u ratu protiv terorizma, ne jednostranu intervenciju u Iraku. Spremni su podržati rat protiv Saddama, no ne pod cijenu gubitka svih naših saveznika. Čelnik Bijele kuće to mora imati na umu kada će u tom pitanju obnašati svoje vodstvo. (...)"