IT - 5. XI. LA REPUBBLICA - BIJELA KUĆA I SREDNJI ISTOK

ITALIJA LA REPUBBLICA 5. XI. 2002. Srednjoistočne ravnoteže prema Bijeloj kući "Sve do napada na Tornjeve Blizance izgledalo je da se Sjedinjene Države prilagođavaju srednjoistočnom i bliskoistočnom neredu. Bile su zainteresirane za naftu i Izrael. Ništa drugo. Prije 11. rujna međunarodni pristup energetskim izvorima i sigurnost židovske države izgledali su zajamčeni. Činilo se da izraelsko- palestinski sukob ne potkopava strateške ravnoteže. Određena doza kreativnog kaosa služila je SAD-u da pod rukom drži jednu od svjetskih regija kojom je najteže upravljati. Potom je došao napad Al Qaede: otkriće, zaprepašćujuće za Amerikance, da je iz trbuha saudijskog režima došla razorna prijetnja SAD-u, utjelovljena u Osami bin Ladenu i u 15 do 19 kamikaza. Čiji je objavljeni cilj bio protjerivanje vojnika Sjedinjenih Država iz svete zemlje muslimana i uspostava islamističkog režima, gospodara najvažnijih ležišta nafte planeta. Istovremeno su Al Qaeda i suradnici išli za uništenjem Izraela. Za Sjedinjene Države nastao je Srednji istok u kojem 'umjerene' (odnosno one smatrane prijateljima zapada) autokracije trpe pritisak žestoko protuameričke javnosti, i katkada joj podilaze, u kojem ni Izrael ni nafta više nisu sigurni, u kojemu, na stranu židovska država, više nema saveznika od povjerenja, niti kuću Saudovih, i od kuda mogu krenuti novi teroristički napadi protiv Amerike, u budućnosti možda s oružjem za masovno uništavanje, takav srednji i bliski istok se ne može tolerirati. Treba ga izokrenuti poput čarape. Condoleeza Rice je ukazala koji je cilj: 'Demokratizacija islamskog svijeta'. Pošto u regiji ne postoji niti jedan režim, osim Izraela, koji se i najšire može prisličiti demokraciji, ta objava izaziva jezu kod 'umjerenih' vlada, od Egipta, do Jordana, Saudijske Arabije. (...) Kako bi izmijenio srednji istok Bush je odlučio krenuti od Saddama. Na ovaj ili onaj način irački diktator mora nestati. Ne samo kako bi se spriječilo da dođe do atomske bombe, niti toliko da bi se nadzirala njegova nafta, prije kako bi se napravila odskočna daska za kampanju 'demokratizacije' srednjeg i bliskog istoka, od Crvenog mora do Perzijskog zaljeva. Integracija muslimana u carstvo dobra počinje od Iraka. No retoriku na stranu, 'masterplan' američke Arabije tek se treba napisati. Nema strateške vizije. Geopolitički nacrt tek je skiciran. (...) Kako mi Talijani i Europljani možemo doprinijeti da se izbjegne da se napad na Irak pretvori u geopolitičku katastrofu, i da se ograniče njegovi rizici i iskoristi prilika za pacifikaciju bliskog i srednjeg istoka? Poglavito sprječavajući da se Amerika uljuljka u svoj nimalo sjajni izolacionizam. Mimo forme i diplomatskih uljepšavanja supersila napadnuta 11. rujna je iznenađujuće sama. Bush izgleda siguran da ne može izgubiti rat. No čini sve da ga ne dobije. Jer mu uporno ne određuje ciljeve. Ukloniti 'svaku terorističku globalnu skupinu'? Širok program, primijetio bi general de Gaulle. Ili točnije, čista sociologija. Rat se ne može zamisliti kao beskonačna spirala, niti povjeriti samo vladi Sjedinjenih Država. Jer islamski terorizam, nije važno je li 'globalan' ili nije, prijeti svima: Amerikancima, ali i nama Europljanima, pa čak i samim muslimanima (njih je poginulo najmanje 200 u Tornjevima blizancima). (...) Teroristička uzbuna možda može u američkoj javnosti potaknuti odobravanje potrebno za napad na Irak. No ako bi se rat produljio, pokazao se podmuklim ili ugasio želju za regionalnom demokratizacijom kod najutopističkijih neokonzervativaca, Bush bi bio primoran smanjiti svoje ambicije. Amerika bi izgubila rat a da to ne bi ni primijetila. Izgubili bi i mi, jer bi se tada u srcu svjetskog sustava otvorila praznina na vlasti, štoviše provalija. Čije bi prve žrtva bile nespremnije demokracije, poput naše, koje izgleda da ne uviđaju golemi ulog u igri. Nadajmo se da za naše buđenje nije nužno proći srednjeistočnu apokalipsu.", piše Lucio Caracciolo.