IT 5.XI. LA REPUBBLICA - SVJETSKI POREDAK

ITALIJA LA REPUBBLICA 5. XI. 2002. Integralni pacifizam i novi svjetski poredak "(...) Trebamo se pitati što stoji iza odluke tako pune posljedica kakvu je donijelo Bushovo predsjedništvo najavljujući doktrinu na temelju koje SAD potvrđuje svoje pravo na 'preventivni rat'. Što nagoni supersilu da si prisvoji moć odlučivanja ne samo tko je neprijatelj, nego i što je to Dobro i Zlo? Koje novosti u svijetu, koji stvarni procesi stoje iza tako imperijalne odluke i tako pune posljedicama? Je li to samo 'velika naftna igra' ili i nešto što se odnosi i na dramatičnu prazninu koja se stvorila u svjetskoj vlasti? I kada to kažem mislim i na nestanak svjetskog poretka kojime su upravljale dvije supersile i na činjenicu da više nije održiva velika iluzija ovih godina: ideja prema kojoj za upravljanje svijetom više nije potrebna politika, njene ovlasti i njena prava, njene institucije. Dovoljno je tržište. Odnosno, u stvarnosti, taj posljednji regulator svjetskog kruženja kapitala kojega predstavlja sadašnja financijska oligarhija.(...) Vrijedi li još uvijek Clausewitzeva izreka prema kojoj je rat politika nastavljena drugim sredstvima? To je bila istina kada je jasna bila razlika između unutarnje i vanjske politike, a granice između država i sfera njihovog suvereniteta očite. No što danas postaje vanjska politika za globalnu silu čija interesna sfera više ne poznaje teritorijalne granice i granice drugih suvereniteta? Odgovor američke desnice se može i ovako objasniti: s idejom izgradnje novog svjetskog poretka više nije dovoljno nadzirati teritorije, potrebno je vladati umovima, razmišljanjem, načinima života, tehnologijom. Kao i spriječiti (hoćemo li se praviti da to ne shvaćamo?) da europska valuta potisne 'gospodarenje' dolara? Stoga se meni stari pacifizam više ne čini odgovarajućim odgovorom. Pročitajmo pozornije strateški Bushov dokument: on je i veliki ideološki nacrt. Tu se shvaća zašto rat mijenja karakter i značenje i zašto se više ne odnosi samo na jednog vanjskog neprijatelja i jednu državu. No i rizik je jasan. Taj je da nas tako unilateralan izbor odvuče u sukob civilizacija i da se sve od sada stvara 'izvanredno stanje', neprekinuti sukob, stalno stanje straha i uzbune koje može imati teške posljedice po unutarnje političko ozračje i na korištenje demokratskih prava. (...) Svijetu je potreban novi policentrični ustroj: eto nove političke teme koja, u temelju, potiče pokrete mladih i koja snagama ljevice i demokratskim snagama stavlja nove odgovornosti. Mi si ne možemo spasiti dušu. Uporaba sile, pod određenim uvjetima, ne može biti isključena. Stajati na Aventinu ničemu ne služi. I mi ćemo se morati nositi s posljedicama raspada druge supersile. Nestao je jedan poredak, i stvorila se praznina koja može izazvati katastrofe. . Dovoljno je pogledati ono što se događa u velikim regijama svijeta (Africi, Balkanu, dijelu Južne Amerike, bivšim sovjetskim republikama središnje Azije) gdje se ne može govoriti o državama sposobnima upravljati javnim poslovima, 'pošto se radi o područjima gdje vlada kaos i gangsteri, plemenski vođe, skupine na vlasti koje si dijele osnovne strateške resurse. I dovoljno se sjetiti što je i što može postati terorizam. Budimo pozorni jer se iza barbarskog napada na moskovsko kazalište, kao i na newyorške Tornjeve, naziru sasvim nove stvari koje izazivaju strah. Vrlo složena mreža koja na velikim područjima svijeta povezuje osobe i skupine, očajne ljude ali i skupine novih bogataša i novih upravljačkih klasa. Mutna struja koja se služi novim tehnologijama kako bi širila poruku mržnje prema zapadu i koja ima vrlo, vrlo 'drugačiju' viziju svijeta od naše. Demokratske kulture i ideje slobode rođene iz prosvjetiteljstva i demokratsko-građanskih revolucija moraju uviđati izazov. A u tom okviru uloga Europe postaje ključna, te tako i ona europske ljevice. Europe kao veliki pol sposoban biti protuteža supersili i potaknuti svijet starih suverenih država 20. stoljeća koji se više ne može vratiti prema multipolarnom regionalizmu. To je doista velika ideja koja sa sobom nosi snagu. Jer samo policentrični ustroj svijeta može se suočiti s rizikom novog endemskog svjetskog rata. No uvjet je da ljevica o sebi razmišlja u širem obzoru od onoga u kojemu je primorana (i ponižena) sadašnjom političkom raspravom prenatrpanom lažnim reformizmima i lažnim revolucionarima.", piše Alfredo Reichlin.