IT-US-IQ-supersila, intervencija-Politika it 23. X. la repubblica - predsjedničke laži? ITALIJALA REPUBBLICA23. X. 2002."Rat, terorizam, javni fondovi, sve predsjednikove laži""'Irak može napasti Sjedinjene Države s bespilotnim
letjelicama'. 'Irak unutar šest mjeseci može doći do atomske bombe'. 'Saddam liječi teroriste Al Qaede u bagdadskim bolnicama'. Niti jedna od tih tvrdnji nije istinita, ili podržana vjerodostojnim dokazima. No sve su to fraze koje je bez ustručavanja George Bush izgovorio u službenim govorima, kako bi mobilizirao zemlju za rat protiv Iraka. Bush junior, drugim riječima, govori laži, ili općenitije prilagođava stvarnost kada mu odgovara za podržati neku tezu, radilo se o Iraku ili o raspravama o unutarnjoj politici. To je sumnja koju mnogi već dugo gaje u Europi, pa i u Americi. Novost je da je američki tiska, od 11. rujna zastrašena popularnošću predsjednika, odlučio prekinuti odgodu i zatražiti račun od Bijele kuće. (...)Tvrdnju da bi Irak mogao poslati bespilotne zrakoplove protiv američkog teritorija iznio je predsjednik u važnom govoru naciji 7. listopada, čiji je cilj bio izvršiti pritisak na Kongres kako bi odobrio uporabu sile protiv Saddama. No, u najnovijem izvješću, CIA
ITALIJA
LA REPUBBLICA
23. X. 2002.
"Rat, terorizam, javni fondovi, sve predsjednikove laži"
"'Irak može napasti Sjedinjene Države s bespilotnim letjelicama'.
'Irak unutar šest mjeseci može doći do atomske bombe'. 'Saddam
liječi teroriste Al Qaede u bagdadskim bolnicama'. Niti jedna od
tih tvrdnji nije istinita, ili podržana vjerodostojnim dokazima.
No sve su to fraze koje je bez ustručavanja George Bush izgovorio u
službenim govorima, kako bi mobilizirao zemlju za rat protiv Iraka.
Bush junior, drugim riječima, govori laži, ili općenitije
prilagođava stvarnost kada mu odgovara za podržati neku tezu,
radilo se o Iraku ili o raspravama o unutarnjoj politici. To je
sumnja koju mnogi već dugo gaje u Europi, pa i u Americi. Novost je
da je američki tiska, od 11. rujna zastrašena popularnošću
predsjednika, odlučio prekinuti odgodu i zatražiti račun od Bijele
kuće. (...)
Tvrdnju da bi Irak mogao poslati bespilotne zrakoplove protiv
američkog teritorija iznio je predsjednik u važnom govoru naciji 7.
listopada, čiji je cilj bio izvršiti pritisak na Kongres kako bi
odobrio uporabu sile protiv Saddama. No, u najnovijem izvješću, CIA
umanjuje priču o bespilotnim letjelicama na 'eksperiment',
'pokušaj', koji bi mogao predstavljati 'ozbiljnu prijetnju' za
susjedne zemlje ili možebitnu invazijsku vojsku, no bez ikakvog
spominjanja opasnosti po Sjedinjene Države. Bush je naveo jednog
iračkog nuklearnog inženjera, koji se sklonio u Ameriku, prema
kojem je 1998. Saddam dao zapovijed svojim tehničarima da nastave s
nuklearnim eksperimentima. No dezerter, Khidri Hamzah, svoje je
mjesto u tajnim programima napustio 1991., a iz Iraka je otišao
1995., a od tada nema izravnih informacija. I glede terorista u
Bagdadu Bush je pretjerao: Abu Musab Zargawi već odavno nije u Iraku
a američke obavještajne službe nemaju dokaze o dodirima između
terorista i iračkih vlasti.
Glede iračke bombe Bush je bio i gori. U rujnu je naveo jedno
izvješće inspektora koji su 1998. bili primorani napustiti Irak
kako bi ustvrdio da će Saddam za šest mjeseci imati atomsku bombu.
No inspektori su zapravo govorili da je Bagdad bio na šest mjeseci
od bombe 1991., prije Zaljevskog rata. 1998. izvješće inspektora
je, naprotiv, kazivalo da Saddam nije u stanju izgraditi bombu,
niti da izgleda blizu toga da je tajno pribavi. Najnovije izvješće
CIA-e Saddamu daje jednu ili dvije godine da dođe do bombe, no samo
ako će iz inozemstva uspjeti nabaviti obogaćeni uran.
Bush se još slobodnijim pokazuje u unutarnjoj politici. U raspravi
o zakonu koji bi poticao osiguranje protiv terorizma, predsjednik
je ustvrdio da izostalo izglasavanje zamrzava radove u vrijednosti
od 15 milijardi dolara i sprječava stvaranje 300.000 radnih mjesta.
No brojku od 15 milijardi dolara iznijeli su lobbyisti tog zakona, i
to je ona koju su sugerirale građevinske tvrtke, bez ikakve
potvrde. 300.000 mjesta dolazilo bi iz sindikalnog izvora. No
Washington Post izvješćuje da ih sindikati uzimaju iz jedne studije
ministarstva prometa samo o radovima na saveznim autoputovima, bez
veze s osiguranjem.", piše Maurizio Ricci.