IT - 21. X. LA STAMPA- DEMOKRACIJA I ISLAM, SAD I IRAK

ITALIJA LA STAMPA 21. X. 2002. Rat protiv diktatora je nužan "Profesor Bernard Lewis, kojemu je upravo izišla knjiga 'Samoubojstvo Islama', priznat je kao najveći povjesničar Bliskog i srednjeg istoka, arapskog svijeta, Islama. (...) - Profesore Vi ste se u desetcima knjiga bavili odnosom između demokracije i Islama, sada je ova tema ključ za rješenje sukoba. Bush misli da terorizam, kada se jednom potakne demokracija u Iraku i općenito na Bliskom i Srednjem istoku, više neće biti sponzoriran od otpadničkih država te da će stoga doživjeti znatan zastoj. No nije li zaokret arapskog svijeta prema demokraciji nemoguć? Nije li rat, da bi se ona uspostavila, iluzija koja može dovesti samo do daljnje zbrke i mržnje? = Pokušajmo shvatiti što znači demokracija: treba biti oprezan u uporabi te riječi. Upoznali smo mnoge demokracije koje su se same takvima prozvale. 'Narodne demokracije', 'organske demokracije', 'progresivne demokracije'... Mi na umu imamo sustav koji jamči tajno glasovanje i javno prebrojavanje glasova, no izbori po sebi nisu jamstvo, katkada, kao u slučaju Hitlera, oni je ubijaju. Osim toga, mi na umu imamo anglo-američki sustav, koji je između ostaloga krajnje ograničene i Europi, gdje su demokracije s obilježjima stabilnosti i dugotrajnosti u manjini. No, možemo primijetiti da su sve tri zemlje osovine, Italija, Japan i Njemačka, nekada diktature, uslijed poraza bile prisiljene razviti režime koji su danas žive i otporne demokracije. Rat i slijedeće prisilne akcije saveznika donijeli su im slobodu.(...) - Bush ustrajava na tome da ne želi stvoriti stanje okupacije u Iraku, nego da Amerikanci namjeravaju osloboditi irački narod. Čini li Vam se to realnim? Nije li, međutim, za vjerovati da će Amerikanci biti dočekani kao osvajači i da će, pa i ako će Saddama biti zbačen, područje ostati još zapaljivije i kaotičnije bojno polje? = Oprezno sam optimističan, trebamo biti oprezni. Ne može se demokracija stvoriti za nekoliko sati, ali se može ohrabriti demokratske snage koje i uz takav brutalan i okrutan režim postoje. Bilo koja nova vlada može ići prema gospodarskom ozdravljenju koje bi dijelilo bogatstvo. - Profesore, Vi već govorite o polaganom uspostavljanju demokracije, podjeli bogatstva... No je li, dakle, rat baš nužan? Neće li se Bliski i Srednji istok ispuniti novom mržnjom, neće li to biti žigica u sjenu? = Želio bih da se rat može izbjeći, no ne vidim mnogo mogućnosti: Saddam je okrutan i vrlo odlučan diktator, njegovi su planovi užasno opasni, a uz to je i brz i učinkovit. Bolje djelovati prije i dobro. - A ako bi rat bio dug i krvav? = Osobno vjerujem da će biti vrlo brz; još 1991 bilo je dovoljno tek nekoliko sati da se svrgne Saddama. (...) Moguće je da će Iračani dočekati Amerikance i njihove saveznike kao osloboditelje. - A cijeli Bliski i Srednji istok? Mnogi se boje eksplozije. = Naprotiv; kao što se kaže da demokracije ne počinju ratove, treba isto tako biti jasno da bliskoistočni i srednjeistočni diktatori ne stvaraju mir: oni ga ne mogu ostvariti, ne u cijelosti, jer njihovo javno mišljenje na okupu drži ideja o vanjskom neprijatelju, o protuzapadnjačkoj i protuizraelskoj mržnji.(...) - A zašto se Europa joguni? Ne vidi, ne boji se terorizma? = Europljani imaju, kako kaže Biblija, 'oči koje ne vide, uši koje ne čuju', niječu očitost krajnje opasnosti koju predstavlja Saddam. A opet, nalazimo se pred ratom koji bi se čak mogao i izgubiti: Islam nas vidi kao degenerirane, kukavice, iskvarene koji su završili svoj put. A Europa ima prirodnu simpatiju za antiamerikanizam; nekada je bila prva, najobrazovanija, najutjecajnija, najmoćnija, a sada vidi da je nadiđena, smijenjena, stisnuta. No sada smo pred zaokretom. U Iranu kruži jedna grozna šala u kojoj jedan čovjek, izražavajući svoju najveću želju, drugom kaže: 'Tako bih želio da i mi imamo jednog Bin Ladena', 'Zašto?', 'Tako bi nas netko došao osloboditi'", razgovarao Fiamma Nirenstein