IT-RU-US-IQ-terorizam, supersile-Nemiri/sukobi/ratovi it 25. X. corriere - rusi i islamski terorizam ITALIJACORRIERE DELLA SERA25. X. 2002.Jedan, dva, mnogo neprijatelja"(...)Nakon atentata u Jemenu, Kuvajtu, na Filipinima i u
Indoneziji, operacija čečenske skupine u Moskvi izgleda da dokazuje da je afganistanski rat bio manje učinkovit nego što se Washington nadao. Amerikanci su uništili jedan užasan režim i vjerojatno su uništili baze Al Qaede. No nisu uhvatili Osamu Bin Ladena i nisu smrtno ranili mrežu terorističkih suučesništava.Pogođena teškim batom vojne snage Sjedinjenih Država, neuhvatljiva živa islamskog terorizma podijelila se u desetke tajnih ćelija koje daju znakove iznenađujuće životnosti. Međusobno utječu jedna na drugu, govore jezikom islamskog fundamentalizma i prema potrebi mogu koristiti iste resurse. Ali nemaju zajedničku organsku strategiju, ne slušaju zapovijedi samo jednog čelnika i nisu 'globalni neprijatelj' o kojemu neki fantaziraju. Svaka od njih ide za nacionalnim ciljevima i napada svojeg neprijatelja: Rusiju jer ne namjerava napustiti Čečeniju, Izrael jer se prema Palestini odnosi kao prema koloniji, Ameriku jer 'okupira' srednji istok, Filipine i Indoneziju jer njihove vlade ne poštuju krute vjersko-
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
25. X. 2002.
Jedan, dva, mnogo neprijatelja
"(...)Nakon atentata u Jemenu, Kuvajtu, na Filipinima i u
Indoneziji, operacija čečenske skupine u Moskvi izgleda da
dokazuje da je afganistanski rat bio manje učinkovit nego što se
Washington nadao. Amerikanci su uništili jedan užasan režim i
vjerojatno su uništili baze Al Qaede. No nisu uhvatili Osamu Bin
Ladena i nisu smrtno ranili mrežu terorističkih suučesništava.
Pogođena teškim batom vojne snage Sjedinjenih Država, neuhvatljiva
živa islamskog terorizma podijelila se u desetke tajnih ćelija koje
daju znakove iznenađujuće životnosti. Međusobno utječu jedna na
drugu, govore jezikom islamskog fundamentalizma i prema potrebi
mogu koristiti iste resurse. Ali nemaju zajedničku organsku
strategiju, ne slušaju zapovijedi samo jednog čelnika i nisu
'globalni neprijatelj' o kojemu neki fantaziraju. Svaka od njih ide
za nacionalnim ciljevima i napada svojeg neprijatelja: Rusiju jer
ne namjerava napustiti Čečeniju, Izrael jer se prema Palestini
odnosi kao prema koloniji, Ameriku jer 'okupira' srednji istok,
Filipine i Indoneziju jer njihove vlade ne poštuju krute vjersko-
političke ideale najradikalnijeg Islama. Više nego li vrhovni
zapovjednik univerzalnog Džihada Osama, ako je još živ, izgleda kao
predsjednik jedne konfederacije bez teritorija u kojoj svaki
partner slijedi svoje ciljeve. Umjesto proglašavanja 'rata protiv
terorizma, prije bi trebalo poželjeti mnoštvo protuterorističkih
politika u kojima vojske ne moraju biti korisne koliko policije,
obavještajna djelovanja, bankarski nadzor i diplomacija.
To su razlozi radi kojeg moskovski događaj vjerojatno neće
izmijeniti Putinov pravac u iračkom pitanju. Ruski predsjednik
nema namjeru odreći se dijela nacionalnog teritorija. Izgubio bi
nadzor nad Kavkazom, otvorio bi put drugim secesionističkim
pokretima i u pitanje bi doveo integritet zemlje. On želi da njegov
rat ostane isključivo čečenski i odbija biti upleten u operacije
koje ne odgovaraju ruskim interesima u arapsko-muslimanskom
svijetu. Dok se bori protiv čečenskog separatizma, Putin brani
državu i stoji na čvrstoj političkoj platformi. Ako potpiše pravac
SAD-a protiv Iraka riskira djelovati kao 'antimusliman' i
razbuktati požar u jednoj regiji na granici njegove zemlje. U
ocjenjivanju američke i ruske politike u neposrednoj budućnosti
valja se sjetiti da je teritorij prve preko Atlantika a druge par
stotina kilometara zračne linije od Damaska, Bagdada, Teherana,
Kabula, Islamabada. Politika ne može okrenuti leđa zemljopisu.",
piše Sergio Romano.