US-IQ-krize, supersila-Politika-Nemiri/sukobi/ratovi us - 6. VIII. IHT - amerika i svijet SJEDINJENE DRŽAVEINTERNATIONAL HERALD TRIBUNE6. VIII. 2002.Svijet se promijenio"Je li 11. rujan bio trenutak preobrazbe u međunarodnoj politici?
Pomno čitanje nacionalne strategije predsjednika Georgea W. Busha sugerira da bi strateške posljedice mogle biti većeg dosega i trajnije no što skeptici dopuštaju.Ta strategija sluti na najširi preustroj vlade SAD-a od Drugog svjetskog rata. Rat protiv terorizma je počeo određivati ne samo Bushovu vanjsku politiku nego njegovo cijelo predsjednikovanje. U doba američke nadmoći odgovor na terorizam, ili točnije odgovor na opsesiju SAD-a prijetnjom terorizma, sada je središnja briga svih država. Vlade se posvuda pokušavaju nagoditi s neuobičajeno usredotočenom i sigurnom Amerikom.Briga glede mogućega napada na Irak i unilateralistički impulsi Washingtona tjeraju Europljane na preispitivanje osnova njihova odnosa s Amerikom.I Azijci su zabrinuti unilateralizmom SAD-a i Bushovom zaokupljenošću terorizmom. Dvojbe glede američkog predvodništva pojavljuju se u Japanu i Južnoj Koreji. Ni jedna od tih energetski
SJEDINJENE DRŽAVE
INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
6. VIII. 2002.
Svijet se promijenio
"Je li 11. rujan bio trenutak preobrazbe u međunarodnoj politici?
Pomno čitanje nacionalne strategije predsjednika Georgea W. Busha
sugerira da bi strateške posljedice mogle biti većeg dosega i
trajnije no što skeptici dopuštaju.
Ta strategija sluti na najširi preustroj vlade SAD-a od Drugog
svjetskog rata. Rat protiv terorizma je počeo određivati ne samo
Bushovu vanjsku politiku nego njegovo cijelo predsjednikovanje. U
doba američke nadmoći odgovor na terorizam, ili točnije odgovor na
opsesiju SAD-a prijetnjom terorizma, sada je središnja briga svih
država. Vlade se posvuda pokušavaju nagoditi s neuobičajeno
usredotočenom i sigurnom Amerikom.
Briga glede mogućega napada na Irak i unilateralistički impulsi
Washingtona tjeraju Europljane na preispitivanje osnova njihova
odnosa s Amerikom.
I Azijci su zabrinuti unilateralizmom SAD-a i Bushovom
zaokupljenošću terorizmom. Dvojbe glede američkog predvodništva
pojavljuju se u Japanu i Južnoj Koreji. Ni jedna od tih energetski
ovisnih država ne želi rat na Srednjem istoku. Raste kinesko
neraspoloženje kako širenje baza SAD-a u središnjoj Aziji svakim
danom izgleda trajnije. Indonezijci Busha vide kao antimuslimana
unatoč njegovih uvjeravanja u suprotno. Samo je lojalna Australija
dala jasnu potporu američkom udaru na Irak.(...)
Sigurnost granica, zaštita najvažnije nacionalne infrastrukture,
obrana od oružja za masovno uništavanje i domaća borba protiv
terorizma došli su na vrh planova sigurnosti u mnogim zemljama.
Vojska SAD-a udvostručuje napore za razvijanje snaga, oružja i
obavještajnih sustava za borbu protiv terorizma i smanjenje
ranjivosti spram transnacionalnih prijetnji. Kuda Amerika krene,
drugi će slijediti.
Drskost 11. rujna ubrzala je tranziciju prema postmodernim vojnim
snagama strukturiranim za mnogo veći raspon prijetnji nego tijekom
Hladnog rata. Slične se promijene događaju u obavještajnim i
pravosudnim zajednicama. 1991. je uporaba zapadnjačkih snaga
protiv Saddama Husseina bila opravdana kao odgovor na njegovu
invaziju Kuvajta. (...) No ne postoje čvrsti dokazi da je Bagdad bio
umiješan u terorističke napade 11. rujna, a Irak nije ni prva zemlja
koja je zanemarila rezolucije Vijeća sigurnosti.
Saddamov dossier kršenja ljudskih prava, iako strašan, nije mnogo
gori nego onaj desetaka drugih tirana i razbojnika. Samo
posjedovanja oružja za masovno uništavanje u prošlosti nije bio
dovoljan razlog za intervenciju.
Osim ako Bush ne može stvoriti uvjerljivu optužbu da je Saddam
jedinstveno opasan, iračko svrgavanje silom poslalo bi snažnu
poruku da je snaga pravo i da Sjedinjen Države same određuju pravila
igre. To bi bilo odbacivanje pravila koja su upravljala ponašanjem
u međunarodnim odnosima prošlih pola stoljeća.", piše Alan
Dupont.