US 14. VIII. LA TIMES SAD U AFGANISTANU

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES * 14. VIII. 2002. Dublje ulazeći u Afganistan, SAD bi mogao ugaziti u veliku rupu "U početku je SAD pozorno nastojao minimalizirati svoju uključenost u afganistansku politiku. Plan SAD-a je bio uništenje terorističkih organizacija, ubiti ili zarobiti što je više moguće zločinaca, organizirati neki oblik upravne vlasti i otići. Zadaća predvođenja međunarodnih snaga za stabilizaciju prvo je bila dana Britancima, onda Turcima, a Ujedinjeni narodi su bili zaduženi za takozvanu izgradnju države. Po tim mjerilima je SAD ciljeve ispunio u lipnju. Terorističke skupine su razbijene. Stabilizacijske snage su raspoređene, a Karzai i njegov kabinet preuzeli su ulogu državne vlasti. Sada, međutim, ima znakova da Sjedinjene Države napuštaju svoj minimalistički plan u korist maksimalističkog koji bi mogao pokrenuti građanski rat i uvući Sjedinjene Države u afganistansko frakcijsko krvoproliće. Sudeći prema izjavama Zalmaya Halizada, posebnog izaslanika SAD-a u Afganistanu, akcije SAD-a u Afganistanu su se pretvorile iz ograničenih policijskih operacija u shemu izgradnje imperija bez određenih limita s geostrateškim ciljevima. Po tom bi planu Sjedinjene Države stvorile stalnu vojnu nazočnost u Afganistanu i pretvorile ga u bazu za projiciranje moći u središnjoj Aziji, Indijskom potkontinentu, Srednjem istoku i Perzijskom zaljevu. Zemlja bez izlaza na more veća od Francuske, Afganistan može poslužiti kao kopneni nosač zrakoplova za vojna postrojenja SAD-a u Afganistanu, Uzbekistanu, Azerbajdžanu i Gruziji. Afganistan bi mogao biti iskorišten i kao tranzitna ruta za naftovode i plinovode iz Kazahstana i drugdje u Srednjoj Aziji preko Pakistana i Indijskog oceana. Karzai i Halilzad radili su kao savjetnici za američke naftne kompanije koje su zagovarale tu shemu od 1996. Treći u to umiješan Afganistanac, Ashref Ghani, ministar je financija u Karzaijevom kabinetu.(...) Zapadni i jugozapadni Afganistan, gdje bi naftovodi i plinovodi trebali proći sada nadziru tadžičke snage i njihov Char-Aymag, Baluch, uzbečki i turkmenski saveznici. Nedavni neuspješni pokušaj paštunskih snaga da zauzmu zračnu bazu u Šinandu, koju se smatra budućom bazom SAD-a, pokazao je koliko će teško biti promijeniti ravnotežu snaga između frakcija. Sjedinjene Države su se do sada odupirale pritisku da se u borbe uključe na strani Paštuna. No te stvari imaju svoju vlastitu dijaboličnu logiku. Svi imperiji su greškom ušli u situacije zbog kojih su kasnije požalili. Od svog nastanka kao države u 18. stoljeću, Afganistan je bio mozaik etničkih i plemenskih zajednica s nominalnom središnjom vladom u Kabulu. Bio je tampon-država koja je razdvajala konkurentska susjedna carstva. Afganistan je uvijek bio zemlja koju je lako osvojiti, ali najteže zadržati. Novopridošle u tu regiju, Sjedinjene Države ne bi trebale zanemarivati tu činjenicu. Možda je vrijeme da Sjedinjene Države, pošto je njihova početna misija ostvarena, duboko udahnu i procjene što bi se stvarno moglo dogoditi ako ostanu u Afganistanu", piše Amir Taheri, urednik 'Politique Internationalea'.