IT-US-IQ-krize, intervencija, supersila-Politika it 8.VIII. corriere - talijani i rat u iraku ITALIJACORRIERE DELLA SERA8. VIII. 2002.Što učiniti ako se ide prema sukobu?"Neodoljivo privučeni igrom svrstavanja, Talijani se spremaju s
najvećim dogmatizmom i minimalnim promišljanjem suočiti s najavljenim ratom protiv Saddama Huseina. Unatoč ljetne stanke, izjave i komentari već ocrtavaju dvije 'stranke' koje žure istrčati na teren: oni koji se protive Bushovom planu ponovno otkrivaju stare strune antiamerikanizma, i nište ne govore o prirodi iračkog režima, a oni koji su za akciju protiv Bagdada smatraju neizbježnim svrstavanje uz SAD, kao da Berlinski zid nikada nije pao a transatlantski savez nije savez slobodnih demokracija. U međuvremenu Silvio Berlusconi izbjegava tu temu dok u drugim prijestolnicama Unije bijesni rasprava, te tako raste rizik da dođemo do presudnog trenutka, a da Italija nije odredila svoje stajalište ili pridonijela nekom europskom stajalištu.(...)Svrgavanje Saddama riskira izazvati građanski rat u Iraku ili njegov teritorijalni raspad, s nizom negativnih odraza po cijelom bliskom i srednjem istoku, u umjerenim arapskim državama, na opskrbu naftom, te, dakle, na već osjetljivu konjukturu svjetskog
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
8. VIII. 2002.
Što učiniti ako se ide prema sukobu?
"Neodoljivo privučeni igrom svrstavanja, Talijani se spremaju s
najvećim dogmatizmom i minimalnim promišljanjem suočiti s
najavljenim ratom protiv Saddama Huseina. Unatoč ljetne stanke,
izjave i komentari već ocrtavaju dvije 'stranke' koje žure istrčati
na teren: oni koji se protive Bushovom planu ponovno otkrivaju
stare strune antiamerikanizma, i nište ne govore o prirodi iračkog
režima, a oni koji su za akciju protiv Bagdada smatraju neizbježnim
svrstavanje uz SAD, kao da Berlinski zid nikada nije pao a
transatlantski savez nije savez slobodnih demokracija. U
međuvremenu Silvio Berlusconi izbjegava tu temu dok u drugim
prijestolnicama Unije bijesni rasprava, te tako raste rizik da
dođemo do presudnog trenutka, a da Italija nije odredila svoje
stajalište ili pridonijela nekom europskom stajalištu.(...)
Svrgavanje Saddama riskira izazvati građanski rat u Iraku ili
njegov teritorijalni raspad, s nizom negativnih odraza po cijelom
bliskom i srednjem istoku, u umjerenim arapskim državama, na
opskrbu naftom, te, dakle, na već osjetljivu konjukturu svjetskog
gospodarstva. Može se, dakle, naslutiti kako protivljenje ratu ide
od novog canterburyjskog nadbiskupa do Brenta Scowcrofta koji je
bio savjetnik Busha oca, da će Chirac zatražiti neku novu
rezoluciju UN-a, da će Schroeder započeti svoju predizbornu
kampanju isključujući bilo kakvo njemačko učešće, da će se čak i
vjerni Tony Blair morati nositi sa strankom nezadovoljnika. Te da
će porasti sumnja da bi napad na Saddama poslužio samo za unutarnju
podršku Bushu i strateškim ciljevima Amerike više nego sigurnosti
svijeta.
Između za i protiv, kako naći izlaz? Odgovor postoji, i nalazi se u
viziji prioriteta koju su do sada gušile unakrsne polemike i
neostvarivi operativni planovi. Amerika se mora odmah, i na razne
načine, angažirati u izraelsko-palestinskim krizama, jer nije
mudro gasiti jedan požar potpaljujući druge. Istovremeno
Europljani (s Rusijom i umjerenim Arapima) moraju sudjelovati u
pritiscima na Saddama, kako bi provjerili posljednje ustupke raisa
i spriječili njegove provjerene lukavosti radi stvaranja podjela.
Svima bi napad trebao izgledati nerazborit ako prije toga nisu
određeni nasljednici u Bagdadu i nije dogovorena vojna nazočnost
koja bi jamčila stabilnost Iraka. Svi bi trebali smatrati potrebnom
novu rezoluciju UN-a ako bi se na kraju trebalo prijeći na
djelovanje. George Bush kaže da ništa nije odlučeno, i obećava da
neće žuriti. Malobrojni mu vjeruju, no danas je šutljiva Italija
koja kopa svoje ideološke rovove ta koja mora osjećati težinu
žurnosti: bez starih preduvjerenja, bez suvremenih podvojenosti,
možebitno s nekim političkim prijedlogom", piše Franco Venturini.