IT 8.VIII. CORRIERE - TALIJANI I RAT U IRAKU

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 8. VIII. 2002. Što učiniti ako se ide prema sukobu? "Neodoljivo privučeni igrom svrstavanja, Talijani se spremaju s najvećim dogmatizmom i minimalnim promišljanjem suočiti s najavljenim ratom protiv Saddama Huseina. Unatoč ljetne stanke, izjave i komentari već ocrtavaju dvije 'stranke' koje žure istrčati na teren: oni koji se protive Bushovom planu ponovno otkrivaju stare strune antiamerikanizma, i nište ne govore o prirodi iračkog režima, a oni koji su za akciju protiv Bagdada smatraju neizbježnim svrstavanje uz SAD, kao da Berlinski zid nikada nije pao a transatlantski savez nije savez slobodnih demokracija. U međuvremenu Silvio Berlusconi izbjegava tu temu dok u drugim prijestolnicama Unije bijesni rasprava, te tako raste rizik da dođemo do presudnog trenutka, a da Italija nije odredila svoje stajalište ili pridonijela nekom europskom stajalištu.(...) Svrgavanje Saddama riskira izazvati građanski rat u Iraku ili njegov teritorijalni raspad, s nizom negativnih odraza po cijelom bliskom i srednjem istoku, u umjerenim arapskim državama, na opskrbu naftom, te, dakle, na već osjetljivu konjukturu svjetskog gospodarstva. Može se, dakle, naslutiti kako protivljenje ratu ide od novog canterburyjskog nadbiskupa do Brenta Scowcrofta koji je bio savjetnik Busha oca, da će Chirac zatražiti neku novu rezoluciju UN-a, da će Schroeder započeti svoju predizbornu kampanju isključujući bilo kakvo njemačko učešće, da će se čak i vjerni Tony Blair morati nositi sa strankom nezadovoljnika. Te da će porasti sumnja da bi napad na Saddama poslužio samo za unutarnju podršku Bushu i strateškim ciljevima Amerike više nego sigurnosti svijeta. Između za i protiv, kako naći izlaz? Odgovor postoji, i nalazi se u viziji prioriteta koju su do sada gušile unakrsne polemike i neostvarivi operativni planovi. Amerika se mora odmah, i na razne načine, angažirati u izraelsko-palestinskim krizama, jer nije mudro gasiti jedan požar potpaljujući druge. Istovremeno Europljani (s Rusijom i umjerenim Arapima) moraju sudjelovati u pritiscima na Saddama, kako bi provjerili posljednje ustupke raisa i spriječili njegove provjerene lukavosti radi stvaranja podjela. Svima bi napad trebao izgledati nerazborit ako prije toga nisu određeni nasljednici u Bagdadu i nije dogovorena vojna nazočnost koja bi jamčila stabilnost Iraka. Svi bi trebali smatrati potrebnom novu rezoluciju UN-a ako bi se na kraju trebalo prijeći na djelovanje. George Bush kaže da ništa nije odlučeno, i obećava da neće žuriti. Malobrojni mu vjeruju, no danas je šutljiva Italija koja kopa svoje ideološke rovove ta koja mora osjećati težinu žurnosti: bez starih preduvjerenja, bez suvremenih podvojenosti, možebitno s nekim političkim prijedlogom", piše Franco Venturini.