US-IQ-supersila, intervencija-Politika-Nemiri/sukobi/ratovi us - 21. VIII. iht - bush neće napasti irak SJEDINJENE DRŽAVEINTERNATIONAL HERALD TRIBUNE21. VIII. 2002.Unatoč govoru o ratu, Bush vjerojatno neće napasti Irak"George W. Bush
vjerojatno neće zapovjediti vojni napad na Irak u bliskoj budućnosti jer mu to vjerojatno neće dopustiti Karl Rove. Ako glavni predsjednikov politički savjetnik radi svoj posao, on treba ukazati na očitu mogućnost da bi neki neuspješni, ili spor i skup, napad mogao okončati njegovo predsjednikovanje. Bez neposredne opasnosti po Sjedinjene Države, prevladat će politička opasnost po administraciju. (...)Ispitivanja pokazuju da će Amerikanci, na neko vrijeme, poduprijeti uspješan rat s jasnim ciljem uz minimum žrtava. Bush otac vodio je takav rat protiv eksplicitne iračke agresije koja je ugrožavala svjetsku opskrbu naftom. Napadi 11. rujna proizveli gotovo jednodušnu potporu onome što se pretvorilo u provediv rat u Afganistanu. No ni nejasna prijetnja budućih mogućih iračkih oružja za masovno uništavanje, niti predloženi 'preventivni' protunapad ne odgovaraju tim odrednicama. Odgovarajući politički modeli prije su Harry Trumanov rat u Koreji koji se zaglibio, i onaj Lyndona
SJEDINJENE DRŽAVE
INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
21. VIII. 2002.
Unatoč govoru o ratu, Bush vjerojatno neće napasti Irak
"George W. Bush vjerojatno neće zapovjediti vojni napad na Irak u
bliskoj budućnosti jer mu to vjerojatno neće dopustiti Karl Rove.
Ako glavni predsjednikov politički savjetnik radi svoj posao, on
treba ukazati na očitu mogućnost da bi neki neuspješni, ili spor i
skup, napad mogao okončati njegovo predsjednikovanje. Bez
neposredne opasnosti po Sjedinjene Države, prevladat će politička
opasnost po administraciju. (...)
Ispitivanja pokazuju da će Amerikanci, na neko vrijeme,
poduprijeti uspješan rat s jasnim ciljem uz minimum žrtava. Bush
otac vodio je takav rat protiv eksplicitne iračke agresije koja je
ugrožavala svjetsku opskrbu naftom. Napadi 11. rujna proizveli
gotovo jednodušnu potporu onome što se pretvorilo u provediv rat u
Afganistanu.
No ni nejasna prijetnja budućih mogućih iračkih oružja za masovno
uništavanje, niti predloženi 'preventivni' protunapad ne
odgovaraju tim odrednicama. Odgovarajući politički modeli prije su
Harry Trumanov rat u Koreji koji se zaglibio, i onaj Lyndona
Johnsona u Vijetnamu; oba su predsjednika otklonila kandidaturu za
ponovni izbor.
Napad na Irak prije izbora za Kongres u studenom bio bi vojno gotovo
nemoguć, a politički neukusan. Nakon studenog za ponovni izbor
natjecat će se predsjednik Bush.
Rat koji bi počeo 2003, i nastavio se bez jasne pobjede godinu ili
više, što je moguće ako ne i vjerojatno, prizivao bi prethodne
slučajeve Koreje i Vijetnama. Možda je radi toga predsjednik
posljednjih dana odstupio od svoje ranije retorike, naznačivši da
možda neće donijeti odluku ove godine, te da još uvijek prati
raspravu", piše Robert A. Levine.