IT 5.VIII. LA STAMPA - IRAK I SAD

ITALIJA LA STAMPA 5. VIII. 2002. Sjedinjene Države, rizici preventivne obrane "Potez Saddama Husseina, obnova pregovora o inspekcijama UN-a (taktički potez, kojega osporava i sam glavni inspektor), nije izmijenio službenu američku politiku, koja je uklanjanje, bez obzira na sve, diktatorskog režima u Bagdadu. Pretpostavka rata protiv Iraka stoga ostaje dramatično opravdana. A to navodi na šire promišljanje o tome kako i koliko se promijenila strategija Supersile nakon kraja Hladnog rata. Od 'obuzdavanja' do 'preventivne obrane'. Pokušajmo shvatiti, sintetički, genezu i posljedice takvog zaokreta. Politika 'containmenta' potječe iz jednog dugog izvješća diplomata Georgea Kennana od 22. veljače 1946., a potom je razrađena u jednom tekstu u listu Foreign Affairs iz srpnja naredne godine, s već čuvenim potpisom 'X'. To su bile kulturalne baze, kažimo tako, Trumanove doktrine iz 1947., koja je upravo obuzdavanju bivšeg sovjetskog saveznika davala prvenstvo u vanjskoj politici Sjedinjenih Država.(...) Tu povijesnu strategiju, koja je omogućila Americi da dobije hladni rat ne ispalivši niti jedan hitac, potpuno je srušio George W. Bush 1. srpnja ove godine u jednom govoru u vojnoj školi. Bush je iznio teoriju o pravu supersile da napadne prije no što to drugi učine na njenu štetu, dakle uporabi takozvanu 'preventivnu obranu'. Prirodno okvir se duboko promijenio. Amerika više pred sobom nema jednu, sve u svemu odgovornu silu kakav je bio SSSR, već skupinu, moguće ili stvarnu. 'odmetničkih država', koje idu za oružjem za masovno uništavanje van svakog nadzora, vjerojatno zajedno s protuzapadnjačkim teroristima (11. rujan). Vjerojatno je, nakon sloma afganistanskih talibana, Irak najopasniji među njima. što navodi list 'Economist' da kaže kako je 'obuzdavanje' Saddama propalo te da, osim u slučaju čuda u posljednji trenutak, ostaje samo rat. Ipak, 'preemptive defence' postavlja veliki broj pitanja, glede prava i okolnosti, posebice ako zaobilazi autorizaciju od strane UN-a. Tko odlučuje, i s kojim ovlastima, kada se neki režim više ne može tolerirati? I gdje je odgovornost ako se pogriješi? Preventivnu obranu Izrael je uporabio u barem dva slučaja: 1956. i 1967, protiv Nasserovog Egipta i njegovih saveznika, no u igri je bilo preživljavanje židovske države. No sam Izrael je ipak potom platio posljedice strategije temeljene na sili i vojnoj hegemoniji bez odgovorajuće potpore u političkom nacrtu koji bi bio u stanju razriješiti i ublažiti napetosti povijesti", piše Aldo Rizzo.