US - 23. VIII. WASH. POST - RASPRAVA O INTERVENCIJI U IRAKU

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST * 23. VIII. 2002. Napad na one koji se ne slažu "Jesu li biti 'oprezan' i 'gledati unaprijed' postale nepristojne riječi u konzervativnim krugovima vanjske politike? Počinjete se to pitati prateći raspravu koja se odvija na desnici o tome koju politiku trebaju Sjedinjene Države izabrati prema Iraku i Saudijskoj Arabiji. Dijelim zanos Bushove administracije za promicanje više demokracije na Bliskom i Srednjem istoku i političkih reformi u Saudijskoj Arabiji. No to su opcije visokog rizika za Sjedinjen Države, one koje bi mogle rezultirati s mnogo tisuća izgubljenih života i ozbiljnim gospodarskim problemima. (...) Budimo iskreni: Ići na sve na Bliskom i Srednjem istoku, nametati promjene režima u Iraku, Iranu, Egiptu, Siriji i Saudijskoj Arabiji, jest kockarska odluka. To ne znači da je kriva, nego da je riskantna, i radi toga zaslužuje posebno pomnu raspravu. Činjenica da Amerika vodi slabo definiran 'rat protiv terorizma', ne umanjuje potrebu za takvom raspravom, već je čini još važnijom. Kritičari tvrde da takva strategija 'totalnog rata' izlaže Sjedinjene Države značajnim gospodarskim i vojnim rizicima, bez razvidnih dobitaka, ponajmanje za američkog saveznika Izrael, koji bi bio prvi cilj odmazde. Najdosljedniji razlog za takvu politiku je suvremenija verzija wilsonovskog idealizma. Oslobađanje Bliskog i Srednjeg istoka proširilo bi granice demokracije i ljudskih prava, iako uz veliku cijenu po naše nacionalne interese, kako se to uobičajeno kaže. Osobno, ja sam se uvijek oduševljavao ovim oblikom 'snosi svaki teret, plati svaku cijenu' idealizma. Ali bih se osjećao mnogo ugodnije kada bi Arapi tražili našu intervenciju umjesto da joj se protive. Rat za promjenu lica arapskog svijeta zaslužuje temeljitu raspravu radi jednog konačnog razloga: Kada veliki momci u Washingtonu sanjaju o mijenjanju svijeta, mali momci se kućama vraćaju u vrećama.", piše David Ignatius.