IT 7.VIII. LA REPUBBLICA - EU, MAROKO I SAD

ITALIJA LA REPUBBLICA 7. VIII. 2002. Obale Sredozemlja i zid između Europe i Islama "Stoljećima su islamski Mauri držali južnu Španjolsku, sve do potpune 'reconquiste' od strane Ferdinanda i Izabele 1492. Danas se Španjolska suprotstavlja zemlji Maura, Maroku. U međuvremenu je došlo stotine tisuće Marokanaca koji imaju prebivalište u Španjolskoj, a još njih mnogo više dolaze kao ilegalni useljenici, sezonski radnici ili jednostavno na odmor. Konzervativna vlada Jose Marie Aznara pozvala je Europu da poduzme oštre mjere protiv ilegalnog useljavanja, koje smatra jasno povezanim s unutarnjim španjolskim kriminalitetom i osuđuje Maroko zato što to ne koči. Ovaj je izgred zaoštrio protumarokanske osjećaje u Španjolskoj, zemlji koja je do sada bila opravdano ponosna što nema nekog svog Le Pena ili Haidera. Marokanska vlada je iznijela potpuno neuvjerljivo opravdanje da je miniinvazija trebala poslužiti za kontrolu kretanja osoba i droga, što je veliki business koji kreće s te obale. Kažu mi međutim da je u praksi nazočnost topovnjače i španjolskih vojnika smanjila priljev ilegalnih useljenika, barem na jedan ili dva tjedna. Namjeravaju li Islam i Europa razgovarati ovako, jezikom topovnjača? Problem ima duboke korijene. S povijesne točke gledanja Europa je samu sebe odredila u protivljenju Islamu. (...) Arapsko-islamski svijet bio je 'drugi' u odnosu na Europu, ako želimo koristiti strašan rječnik studija identiteta. U 'ratu protiv terorizma' kojega je objavio George W. Bush nakon islamskih napada 11. rujna u New Yorku, ratu kojega nitko nije podržao s više oduševljenja od Jose Marie Aznara, pojavilo se iskušenje da se od toga svijeta još jednom načine oni 'drugi'. Bio bi to, međutim, smiješan i opasan potez za kontinent na kojemu živi barem 20 milijuna muslimana, a koji apsolutno ima potrebu za još većim brojem tih useljenika, ako želi plaćati mirovine stanovništvu koje stari. Naravno ovaj operetni rat neće učiniti da se muslimani koji žive u Europi, a poglavito Marokanci u Španjolskoj, osjećaju kao u svojoj kući. (...) Drugi žalostan i smiješan aspekt cijele te zgode jest da je bila potrebna intervencija Sjedinjenih Država da bi je riješili. Državni tajnik Colin Powell proveo je sate na telefonu kako bi dogovorio sporazum na temelju kojega bi Španjolska maknula postrojbe i zastavu, a otok se vratio u diplomatski post- kolonijalni limb u kojemu je drijemao četrdeset godina. Kao da američki državni tajnik nema ništa drugo raditi, primjerice odvraćati svog predsjednika od invazije na Irak. I eto kako se mi u Europi penjemo za katedru kako bi Amerikancima spočitavali njihov ratni unilateralizam, katastrofalan unilateralan pristup izraelsko-palestinskom sukobu, omalovažavanje međunarodnog kaznenog suda, i tako dalje. Eto nas kako stalno objavljujemo veliku tajnu nove Europe, odnosno da suverenitet više nije apsolutan, već složen, podijeljen, uslojen. I što činimo u ljetnoj pauzi? Prvo se jedan od naših čelnika uvaljuje u nevažan rat radi simboličnog potpunog suvereniteta na jednoj hridi. (...) Europa se, kao protagonist u vanjskoj politici, pokazuje nesposobnom riješiti jedno vrlo malo proturječje pred kućnim vratima. (...) Pomalo mi se vraćaju u sjećanje ratovi prošlog desetljeća na Balkanu. kada su ljudi često, govoreći o mogućnosti diplomatskog rješenja, govorili, 'treba nam međunarodna zajednica, odnosno Amerikanci', da se učini ovo ili ono. 'Međunarodna zajednica, odnosno Amerikanci'. Eto gdje se nalazimo. Naravno, ova je administracija SAD-a pokazala jednostranost koja zbunjuje, a po povratku s odmora mogli bi je zateći kako zagrijava motore za rat u Iraku. No koliko je vjerodostojna Europa u ulozi kritičara i partnera ako ne uspijeva riješiti tako glupi spor pred svojim kućnim vratima?(...)", piše Timothy Garton Ash.