IT - 22. VIII. CORRIERE - SIMULACIJA RATA U IRAKU

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 22. VIII. 2002. U 'ratnoj igri' simuliranoj na računalu, generali Pentagona varaju "Drugi zaljevski rat već je vođen. Od polovice srpnja do 15. kolovoza. Jedan general marinaca koji je prešao na Saddamovu stranu bi ga i dobio na terenu. No potom su mu uspjeh oduzeli za stolom. U redu, bio je to simulirani rat. Ali 'ozbiljan'. Najveći 'war game' na svijetu. Nosači zrakoplova, iskrcavanja marinaca, potapanja. 'Igra' koja je koštala 250 milijuna dolara i dvije godine priprema. 'ispit' kojega su pripremala visoka američka zapovjedništva kako bi 'testirali' snage i strategije pred mogući sukob u Zaljevu. Rat kojega se 'igralo' 13.500 ljudi, na devet 'stvarnih' bojnih polja (u SAD-u) i prema 17 scenarija koje je napravilo računalo. Na kraju su pobijedile Sjedinjene Države. Šteta, međutim, što su varale. Ratna farsa. Prijavljuje to upravo Paul Van Riper, umirovljeni general marinaca koji je tumačio čelnika 'neprijatelja' (Crvenih, dok su plavi bili Amerikanci). 'Nisu mi dopustili koristiti određena oružja i koristiti se određenim taktikama', otkrio je general u jednom e-mailu prijateljima iz vojske, a koji je zatimobjavio specijalizirani list Army Times. Potvrdio je to Robert Oakley, bivši veleposlanik SAD-a koji je u simulaciji igrao ulogu civilnog čelnika Crvenih: 'U jednom trenutku, iznenadnom varkom, uspjeli smo potopiti dio američke flote. A što su oni učinili? Prekinuli su vježbu. Stop, počinjemo iz početka. Ponovo su stavili brodove u more kako bi mogli nastaviti'. Kao što mogu djeca kad se igraju potapljanja brodova. Stvar je u tome što su ovdje 'varali' isti oni vojnici koji bi sutra mogli biti pozvani napasti Saddama Huseina. U simulaciji je Van Riper izbjegavao protivničke hi-tech sustave prisluškivanja prostim trikom. Kako bi prenosio zapovijedi koristio je glasnike na motorkotačima. No organizatori su ga zaustavili. Ne vrijedi. Zašto? Zašto nije moguće da se Saddam Husein koristi motorkotačima? Na početku rata Crveni su na terenu napravili niz naizgled bezazlenih vojnih vježbi. Potom su američke pomorske jedinice okružili čamcima i malim letjelicama. Znak za početak operacija dat je u zoru, kodiranom porukom koju je prenio mujezin tijekom molitve. Domišljato. Ali ne vrijedi. Kao što se ne može ni uporabiti protuzračnu obranu. 'Nisu mi dopustili koristiti je', žali se Van Riper, 'kako bi dopustili njihovim marincima da se iskrcaju'. Više nego simuliran, bio je to namješten rat. A uz to je vježbu Millenium Challenge 2002. general William Buck Kernan, načelnik združenog stožera vojnih snaga, 18. srpnja nazvao ključnim korakom 'za razvoj američke vojske', i ona je trebala biti otvorena za svaki rezultat. 'Za uspjeh simulacije' nužno je da bude 'free play': 'I Crveni mogu pobijediti'. Ma kakvi 'free: 'Već su utvrdili ishod rata', kazao je general Van Riper, veteran war games-a u kojima uvijek tumači 'neprijatelja', ovoga je puta, međutim, napustio polje, kada je otkrio da se njegove zapovijedi nisu izvršavale. Njegov zamjenik pukovnik George Utter je u stvarnosti izvršavao ono što su mu govorili oni koji su povlačili konce vježbe. Kao da, uzmimo, Saddamov sin koji vodi Republikansku gardu dobiva zapovijedi iz Washingtona. Previše. Tako je Van Riper, usred rata, 29. srpnja 'dezertirao' poslavši glavnom zapovjedništvu izvješće na 20 stranica: 'Ovo nije način da se nađu dobre zamisli za vođenje pobjedonosnog rata'. Vrhovno zapovjedništvo je sve zanijekalo: 'Van Riperovo 'dezertiranje', kao i namješteni rat. Jedan glasnogovornik, kapetan John Carman, je kazao da ishod nije bio važan. Bilo je važno utvrditi integraciju između kopnene vojske, pomorskih snaga i zrakoplovstva. I nove sustave zapovijedanja. Primjerice, general Bell, koji je Plave vodio s jednog računala, ostao je vrlo zadovoljan svojim glavnim stožerom, 'ukrcanim' po prvi puta u teretni zrakoplov C-17, 'kao da je bio na zemlji'. Zamislite Van Riperov podsmijeh. Umirovljeni general koji je dao šah Americi, motorkotačima, čamcima, i pjevanjem mujezina", piše Michele Farina.