NJ 1. VIII. SZ: U GRUZIJI MOSKVA SLIJEDI PRIMJER WASHINGTONA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 1. VIII. 2002. Učiti od Amerike "'Rusija i Gruzija su u ratu - pri čemu su borbe zasada ograničene na područje diplomacije i informacijske politike' - teško da je moguće šarmatnije formulirati prijetnje koje Moskva upućuje na adresu malene južne susjedne zemlje no što je to učinio jedan ruski dnevni list. Pritom valja napomenuti da je riječ 'prijetnja' sasvim opipljiva: proteklih je dana rusko ratno zrakoplovstvo čak dva puta bombardiralo gruzijski teritorij. U tom kontekstu bomba od 250 kilograma preuzima ulogu diplomatske note iz zraka. Uzrok ruske grubosti na Kavkazu posve je jasan - gruzijska vlada tolerira što čečenski pobunjenici u bijegu pred ruskom vojskom prelaze granicu i na gruzijskom teritoriju osnivaju sigurne baze. Pankiški klanac, kojeg je gotovo nemoguće naći na karti, godinama funkcionira kao područje uzmaka pobunjenika. Kad god se Čečenima prohtije, mogu spakirati svoje kalašnjikove, vratiti se preko granice i u svojoj domovini potpirivati rat protiv moskovske vlasti. Ta okolnost baš i nije ugodna za Kremlj koji ionako ne uspijeva uspostaviti kontrolu nad otpadničkom muslimanskom republikom - i to usprkos čvrstim obećanjima da će u Čečeniji uskoro zavladati mir. No, ima li Kremlj zbog svega toga pravo kršiti suverenitet druge države? O tome se može raspravljati. Čak ni gruzijski gazde ne taje činjenicu da je Pankiški klanac pravo razbojničko gnijezdo gruzijskih i čečenskih otmičara i trgovaca drogom, koji se osjećaju sigurnima budući da gruzijske sigurnosne snage ne kontroliraju klanac. Pankizi je zapravo prostor u kojem ne vrijede nikakvi zakoni i vlada u Tbilisiju to priznaje. Ne opovrgava ni tvrdnje da se u tom klancu nalaze i kampovi nekoliko stotina čečenskih ilegalnih boraca. Dakle, dio gruzijskog teritorija izvor je opasnosti za Rusiju. Budući da vlada u Tbilisiju ne želi ili ne može suzbiti su opasnost, Rusija bi se mogla naći u iskušenju da svoje pravo na samoobranu prakticira na gruzijskom teritoriju - pomoću bombi, specijalnih postrojbi, velikom 'akcijom čišćenja', brutalnim nasiljem. Moskva je već više puta zaprijetila da će upotrijebiti takve metode. Sasvim je jasno da će pri tome stradati civili. No, opravdava li argument o samodeklariranoj nesposobnosti određene države da na svom teritoriju osigura red vojnu intervenciju u suverenitet te države? To je pitanje za rasprave stručnjaka za međunarodno pravo, čiji će ishod vjerojatno ostati otvoren. No, na političkoj razini to se pitanje odnedavno rješava vrlo jednostavno: nastupom u Afganistanu SAD su Rusima osigurale odgovarajuće argumente. U slučaju napada na baze u Pankiškom klancu Moskva može podsjetiti na rat u Afganistanu, gdje je intervencija nakon 11. rujna obrazložena tvrdnjom da vlastrodršci u Kabulu nisu bili ni spremni ni sposobni zaustaviti terorističke aktivnosti koje je al Qaida poduzimala s afganistanskog teritorija. Ne treba zaboraviti sljedeće: američki napad nije bio utemeljen na mandatu Ujedinjenih naroda. Washington je pak naglasio da pridržava i pravo napada na 'državu-negativca' Irak - bez novog mandata UN. Tko će, dakle, spriječiti ruski ratni pohod u Gruziji? Osim toga, Amerikanci i Europljani suglasili su se tumačenjem Rusije da je operacija u Čečeniji usmjerena protiv globalnog islamskog terora a ne i protiv slobodarske težnje jednog naroda. To je naličje nove američke politike. Zahvaljujući pozivu Washingtona na solidarnost u borbi protiv terora, lako je pronaći argumente koji će opravdati kršenje suvereniteta druge države. Pritom valja napomenuti da nije teško sagledati posljedice ruske politike sile - koje će negativno utjecati i na samu Rusiju. S jedne strane, svaka vojna akcija krije u sebi i opasnost eskalacije sukoba. S druge će pak strane ruska pustolovina u Pankisiju odgovarati Čečenima budući da će se odavno zaboravljeni rat u Čečeniji ponovno naći na udarnim stupcima novina i na dnevnom redu raznih sastanaka na vrhu. U tom će slučaju Rusija sama sebi napraviti medvjeđu uslugu. Nadalje, Rusija će ugroziti i svoje novo prijateljstvo sa SAD budući da u Gruziji nisu stacionirani samo ilegalni čečenski borci već i američke postrojbe. I ta je okolnost posljedica 11. rujna. Budući da su američki špijuni među čečenskim pobunjenicima navodno otkrili i borce al Qaide, Washington je Gruzijcima poslao ljude koji su trebali obučiti tromu gruzijsku vojsku za borbu protiv terora - tako se bar službeno tvrdilo. Pravi je cilj Sjedinjenih Država stvaranje uporišta na strateški važnom Kavkazu. Iako je teško zamisliti da će ruske postrojbe intervenirati u zemlji u kojoj se nalaze američki vojnici, američka bi politika - uz isključenje Ujedinjenih naroda - mogla rezultirati zahirivanjem dobrih običaja, što bi na kraju i jedinoj supersili SAD moglo donijeti više štete nego koristi. Zašto i drugdje ne bi vrijedilo ono što Washington s pravom zahtijeva za sebe? To bi teško opravdao čak i političar poput Georgea Busha", ističe komentator na kraju uvodnika.