US 5. VIII. WASH. TIMES - MARSHALLOV PLAN ZA IRAK I BOSNA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 5. VIII. 2002. Marshallov plan za Irak "S mogućnošću velikog rata protiv Iraka koji se ocrtava u daljini, novine i televizijske emisije pune su onih koji nude različite poglede kako je najbolje oboriti vojni režima Saddama Husseina. Ostaje neodgovoreno mnogo važnije pitanje o željenom konačnom rezultatu: Kako Sjedinjene Države žele da Irak izgleda nekih 15 godina nakon završetka neprijateljstava? Budite sigurni: Sjedinjene Države će potrošiti milijarde dolara na poslijeratnu obnovu Iraka. Pitanje je hoćemo li taj novac potrošiti u nefunkcionalnom naporu predvođenom od Ujedinjenih naroda ili ćemo isti iznos uložiti u poduhvat predvođen SAD-om usmjeren k promicanju dugoročnih nacionalnih interesa. Vrijeme je da se razmotri Marshalov plan za Irak. Istinu za volju, poznato je u akademskom i političkom svijetu da Sjedinjene Države nemaju baš dobre rezultate u okončavanju rata. Dvojbe glede Zaljevskog rata, nikada završeni korejski rat i naš zbrzani izlaz iz CIA-inog prikrivenog rata u Afganistanu osamdesetih godina, primjeri su neuspjeha SAD-a u okončavanju sukoba na način da se zadovolje i kratkoročni i dugoročni nacionalni interesi. Sjedinjene Države se tipično usredotočuju na kratkoročne interese, i ne uspijevaju uzeti u obzir i ostale naknadne posljedice brzog izlaska. Postoje dvije istaknute iznimke: obnova poslijeratnog Japana pod vojnom upravom generala Douglasa MacArthura i poslijeratna obnova Europe, koju je započeo državni tajnik George Marshall (stoga nazvano 'Marshallovim planom') a koju je izvršio general Lucious Clay. (...) Usporedite primjere naših uspjeha nakon Drugog svjetskog rata s Bosnom i Hercegovinom. Daytonski mirovni sporazumi iz 1995. uspostavili su okvir kojega su velikim dijelom dogovorili i proveli Ujedinjeni narodi i međunarodna zajednica. Tako je dogovoreni okvir uskratio je novonastaloj zemlji sredstva da dođe do cilja. Ti su sporazumi proizveli ustav kojega je teško izmijeniti kako bi odgovarao stvarnosti Bosne; tri odvojene države koje imaju više vlasti nego središnja vlada; proces financiranja koji nema transparentnost, i politički sustav koji je presložen i koji stvara podijeljenost. Kako bi to sve bilo još više frustrirajuće, sporazumi su rezultirali u velikom utrošku od 6 milijardi dolara s nedovoljno određenim i dalekim konačnim rezultatom. S nastajućim zamorom donatora i zemljom koja je zauvijek na rubu političkog i gospodarskog sloma, postavlja se pitanje hoćemo li jednog dana svjedočiti velikoj imploziji. Dakle, zašto su napori u Bosni postigli nezadovoljavajuće rezultate? Zato što su Sjedinjene Države prepustile svoje predvodničke odgovornosti Ujedinjenim narodima, neučinkovitoj organizaciji koja nema sposobnosti isplanirati i sprovesti sveobuhvatno i usklađeno rješenje složenih izvanrednih operacija koje ulaze u ciljeve njene povelje. Jednostavno kazano, ako Sjedinjene Države žele uobličiti svijet na način koji bi podupirao američke nacionalne interese, vrijednosti i pozitivne odnose sa stabilnim nacionalnim državama, onda Amerika mora zasukati rukave i umazati ruke. Ako se Sjedinjene Države oslanjaju na Ujedinjene narode kako bi se obavio posao, onda moraju biti spremne živjeti s rezultatima ostvarenim kroz koncenzus 191 zemlje članice Ujedinjenih naroda. Problem pred nama zastrašuje; prisiliti na promjenu režima u Iraku kako bi se omogućilo stvaranje održive, napredne države sposobne za gospodarsku i političku integraciju u međunarodnu zajednicu. Rješenje je osiguravanje vodstva SAD-a u provedbi Marshallovog plana za Irak. Stabilan, snažan i proamerički Irak je u našem interesu. To zaslužuju i Amerika i narod Iraka.", piše Roger D. Carstens.